https://forum.vakat.eu/ Thu, 07 May 2026 20:10:21 +0000 MyBB https://forum.vakat.eu/thread-791.html Mon, 06 Feb 2023 15:55:53 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-791.html Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi veliku pažnju poklanja porodici. Mnogi ajeti, ali i drugi vjerski tekstovi, govore o važnosti porodice, podstiču na sklapanje braka i na izgradnju zdravog društva čija je osnovna ćelija zdrava i bogobojazna porodica. Kur'an o porodici govori sa više aspekata, a na neke ćemo se posebno osvrnuti.
Brakom protiv siromaštva

Brojne su blagodati i koristi koje čovjeku donosi bračna zajednica, a koje ne može postići izvan nje. Jedna od tih blagodati, o kojoj ćemo ovdje govoriti, jeste i povećanje nafake, kao i bereket u imetku koji nam Uzvišeni podari. Naime, mnogi mladići i djevojke koji su na pragu stupanja u brak, a koji nisu baš najbolje materijalno situirani, koji nemaju "stalan i siguran" posao, ili ga nikako nemaju, imaju bojazan kako će osnovati porodicu i kako će preživljavati ako stupe u bračnu zajednicu, ne znajući da je, zapravo, brak jedan od razloga nestanka siromaštva i povećanja nafake od Uzvišenog Allaha, a na što nam ukazuju mnogobrojni vjerski tekstovi. Uzvišeni je rekao: "Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Trojici ljudi Allah se obavezao pomoći: onome ko se ženi želeći se sačuvati poroka, robu koji se želi otkupiti i borcu na Allahovom putu." (Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Ahmed, sahih)

Uzvišeni Allah, u spomenutom ajetu, kao i u hadisu, obavezao se da će pomoći one koji stupaju u brak, kako ih neće ostaviti bez Svoje pomoći, a to je ono što je osjetio svako ko je radi Allaha stupio u brak, ko se na Njega oslonio, i Njemu prepustio svoje stanje. Nemali je broj primjera onih koji su u brak stupili, doslovno, bez ičega, a koje je Allah nakon stupanja u brak obilato opskrbio.

Brak je izvor svakoga dobra i bereketa ukoliko se u njega stupa na ispravan način i sa osloncem na Allaha, a o tome nam govore i riječi časnog ashaba Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, koji je rekao: "Tražite bogatstvo u braku."

Zato bi moja poruka mladima bila da se zbog siromaštva ili nedovoljno imetka ne boje ulaska u brak, već da se istinski oslone na Allaha i da stupaju u brak što je to ranije moguće, kako bi sačuvali svoju čast i svoju vjeru.
Prava i obaveze

Islamom je potvrđeno da je porodica zasnovana na pravima i obavezama koje se tiču svih njenih članova -- prava muža kod žene, prava žene kod muža, prava roditelja kod djece, kao i prava djece kod roditelja. Kada Uzvišeni govori o zabrani oduzimanja vjenčanog dara nakon što se uruči i o tom pravu koje žena ima kod muža, kaže: "Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele" (En-Nisa, 21).

Uzvišeni Allah savjetuje nas kako da se ophodimo prema ženama, kako da prevazilazimo određena iskušenja, ili kad kod njih primijetimo nešto što nam se ne dopada: "A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao" (En-Nisa, 19).

Govoreći o pravima muškarca i njegovoj dominantnoj ulozi u braku, kao i o njegovoj najvećoj odgovornosti, Uzvišeni kaže: "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! -- Allah je, zaista, uzvišen i velik!" (En-Nisa, 34).

U islamu je muškarac zadužen da vodi brigu o porodici, da im obezbijedi opskrbu, krov nad glavom i sve ono što je nužno potrebno za normalan život, naravno sve u skladu sa mogućnostima, dok je žena oslobođena te obaveze i ona nije dužna da radi kako bi zarađivala za opskrbu svoje porodice, a ukoliko bude radila i privređivala za svoju porodicu, na islamski propisan način, onda će se to smatrati dobrim djelom za koje će ona biti nagrađena.]]> Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi veliku pažnju poklanja porodici. Mnogi ajeti, ali i drugi vjerski tekstovi, govore o važnosti porodice, podstiču na sklapanje braka i na izgradnju zdravog društva čija je osnovna ćelija zdrava i bogobojazna porodica. Kur'an o porodici govori sa više aspekata, a na neke ćemo se posebno osvrnuti.
Brakom protiv siromaštva

Brojne su blagodati i koristi koje čovjeku donosi bračna zajednica, a koje ne može postići izvan nje. Jedna od tih blagodati, o kojoj ćemo ovdje govoriti, jeste i povećanje nafake, kao i bereket u imetku koji nam Uzvišeni podari. Naime, mnogi mladići i djevojke koji su na pragu stupanja u brak, a koji nisu baš najbolje materijalno situirani, koji nemaju "stalan i siguran" posao, ili ga nikako nemaju, imaju bojazan kako će osnovati porodicu i kako će preživljavati ako stupe u bračnu zajednicu, ne znajući da je, zapravo, brak jedan od razloga nestanka siromaštva i povećanja nafake od Uzvišenog Allaha, a na što nam ukazuju mnogobrojni vjerski tekstovi. Uzvišeni je rekao: "Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Trojici ljudi Allah se obavezao pomoći: onome ko se ženi želeći se sačuvati poroka, robu koji se želi otkupiti i borcu na Allahovom putu." (Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Ahmed, sahih)

Uzvišeni Allah, u spomenutom ajetu, kao i u hadisu, obavezao se da će pomoći one koji stupaju u brak, kako ih neće ostaviti bez Svoje pomoći, a to je ono što je osjetio svako ko je radi Allaha stupio u brak, ko se na Njega oslonio, i Njemu prepustio svoje stanje. Nemali je broj primjera onih koji su u brak stupili, doslovno, bez ičega, a koje je Allah nakon stupanja u brak obilato opskrbio.

Brak je izvor svakoga dobra i bereketa ukoliko se u njega stupa na ispravan način i sa osloncem na Allaha, a o tome nam govore i riječi časnog ashaba Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, koji je rekao: "Tražite bogatstvo u braku."

Zato bi moja poruka mladima bila da se zbog siromaštva ili nedovoljno imetka ne boje ulaska u brak, već da se istinski oslone na Allaha i da stupaju u brak što je to ranije moguće, kako bi sačuvali svoju čast i svoju vjeru.
Prava i obaveze

Islamom je potvrđeno da je porodica zasnovana na pravima i obavezama koje se tiču svih njenih članova -- prava muža kod žene, prava žene kod muža, prava roditelja kod djece, kao i prava djece kod roditelja. Kada Uzvišeni govori o zabrani oduzimanja vjenčanog dara nakon što se uruči i o tom pravu koje žena ima kod muža, kaže: "Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele" (En-Nisa, 21).

Uzvišeni Allah savjetuje nas kako da se ophodimo prema ženama, kako da prevazilazimo određena iskušenja, ili kad kod njih primijetimo nešto što nam se ne dopada: "A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao" (En-Nisa, 19).

Govoreći o pravima muškarca i njegovoj dominantnoj ulozi u braku, kao i o njegovoj najvećoj odgovornosti, Uzvišeni kaže: "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! -- Allah je, zaista, uzvišen i velik!" (En-Nisa, 34).

U islamu je muškarac zadužen da vodi brigu o porodici, da im obezbijedi opskrbu, krov nad glavom i sve ono što je nužno potrebno za normalan život, naravno sve u skladu sa mogućnostima, dok je žena oslobođena te obaveze i ona nije dužna da radi kako bi zarađivala za opskrbu svoje porodice, a ukoliko bude radila i privređivala za svoju porodicu, na islamski propisan način, onda će se to smatrati dobrim djelom za koje će ona biti nagrađena.]]> https://forum.vakat.eu/thread-789.html Mon, 06 Feb 2023 15:43:44 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-789.html Blagodat rađanja

Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.

Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.

Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.

Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".

Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)]]> Blagodat rađanja

Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.

Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.

Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.

Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".

Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)]]> https://forum.vakat.eu/thread-784.html Mon, 06 Feb 2023 14:59:51 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-784.html Drage majke, prije nego što probudite svoju djecu, sjedite pored njih tri minute, tihim glasom proučite Ajetul-kursiju, sure Ihlas, Felek i Nas, potom ih probudite nježno, i mnogo govorite subhanallah umjesto vikanja i galame.

O, majko! Sjedi sa svojom djecom prije spavanja nekoliko minuta, kaži im da ih voliš. Zagrli ih. Pronađi im neku pozitivnu ideju za sutra, kako bi zaspali optimistično, a probudili se puni energije.

O, majko! Nemoj dozvoliti svojoj djeci da neposredno nakon buđenja gledaju TV ili ipad, jer zjenica oka se širi poslije buđenja i može im naškoditi zračenje.

Masaža djeteta mu može pomoći da se smiri, pomaže mu pri probavi i poboljšava san noću. Također, to razvija emocionalnu vezu između vas (majke i djeteta), stoga, nemoj mu uskraćivati tu nježnost.

Dijete koje ima visoke moralne vrijednosti i dobro ponašanje prirodni je rezultat međusobnog poštivanja između supružnika, kao što bude i obrnuto! Dragi roditelji, dopustite djeci da spavaju s vama jednom sedmično ili za vrijeme raspusta ponekad, jer to produbljuje duhovnu povezanost s njima i otklanja mnoge nedoumice u odnosa majke i oca. Koristite u komunikaciji s vašom djecom izraze kao što su: Ja sam ponosan na tebe; Ti si divna osoba; Šta ti misliš o …? Mogu li ti (ja) pomoći?

Uvjerljivi i neodgođeni dijalog je jedna od najuspješnijih metoda razgovora kada je vaše dijete tvrdoglavo, jer odgađanje razgovora do nekog vremena daje djetetu neopravdan osjećaj da je dobio bitku.

Dragi roditelji, zatražite od vaše djece da prestanu plakati prije nego im ispunite ono što traže, bez obzira o čemu je riječ, kako se ne bi navikli na plač kao metodu za traženje.

Draga majko, sjedi pored kreveta svog djeteta dok spava, a prije nego se probudi, podigni ga i zagrli ga kako bi se probudio u najjačim momentima majčine ljubavi i osjećanja.

Ponavljajte često izraze kroz koje će djeca zavoljeti Allaha dž.š, kao što su: Allah će nas opskrbiti, Allah nas voli- jer kada dijete odrasta, a u srcu mu je usađena ljubav prema Allahu, onda će se bojati da Ga ne posluša, radit će dobro i biće primijećen među svojim vršnjacima.

—

Tekst je preuzet i pun divnih savjeta. Nažalost mi pisac nepoznat. Ko zna od koja je, neka slobodno javi ]]> Drage majke, prije nego što probudite svoju djecu, sjedite pored njih tri minute, tihim glasom proučite Ajetul-kursiju, sure Ihlas, Felek i Nas, potom ih probudite nježno, i mnogo govorite subhanallah umjesto vikanja i galame.

O, majko! Sjedi sa svojom djecom prije spavanja nekoliko minuta, kaži im da ih voliš. Zagrli ih. Pronađi im neku pozitivnu ideju za sutra, kako bi zaspali optimistično, a probudili se puni energije.

O, majko! Nemoj dozvoliti svojoj djeci da neposredno nakon buđenja gledaju TV ili ipad, jer zjenica oka se širi poslije buđenja i može im naškoditi zračenje.

Masaža djeteta mu može pomoći da se smiri, pomaže mu pri probavi i poboljšava san noću. Također, to razvija emocionalnu vezu između vas (majke i djeteta), stoga, nemoj mu uskraćivati tu nježnost.

Dijete koje ima visoke moralne vrijednosti i dobro ponašanje prirodni je rezultat međusobnog poštivanja između supružnika, kao što bude i obrnuto! Dragi roditelji, dopustite djeci da spavaju s vama jednom sedmično ili za vrijeme raspusta ponekad, jer to produbljuje duhovnu povezanost s njima i otklanja mnoge nedoumice u odnosa majke i oca. Koristite u komunikaciji s vašom djecom izraze kao što su: Ja sam ponosan na tebe; Ti si divna osoba; Šta ti misliš o …? Mogu li ti (ja) pomoći?

Uvjerljivi i neodgođeni dijalog je jedna od najuspješnijih metoda razgovora kada je vaše dijete tvrdoglavo, jer odgađanje razgovora do nekog vremena daje djetetu neopravdan osjećaj da je dobio bitku.

Dragi roditelji, zatražite od vaše djece da prestanu plakati prije nego im ispunite ono što traže, bez obzira o čemu je riječ, kako se ne bi navikli na plač kao metodu za traženje.

Draga majko, sjedi pored kreveta svog djeteta dok spava, a prije nego se probudi, podigni ga i zagrli ga kako bi se probudio u najjačim momentima majčine ljubavi i osjećanja.

Ponavljajte često izraze kroz koje će djeca zavoljeti Allaha dž.š, kao što su: Allah će nas opskrbiti, Allah nas voli- jer kada dijete odrasta, a u srcu mu je usađena ljubav prema Allahu, onda će se bojati da Ga ne posluša, radit će dobro i biće primijećen među svojim vršnjacima.

—

Tekst je preuzet i pun divnih savjeta. Nažalost mi pisac nepoznat. Ko zna od koja je, neka slobodno javi ]]> https://forum.vakat.eu/thread-578.html Thu, 17 Nov 2022 16:21:14 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-578.html Slatki Bajram recepti...

Prema islamskom kalendaru (vaktija) Ramazanski bajram pada prvog dana mjeseca ševala, dok je prema gregorijanskom kalendaru Bajram pomični praznik koji svake godine dolazi oko 11 dana ranije nego prethodne.

Slavi se nakon mjesec dana odricanja od hrane, pića, ružnih djela i misli. Vjernici tokom ovog mjeseca jačaju snagu duha, rade na poboljšanju odnosa sa drugim ljudima i općenito nastoje činiti dobra djela, možda čak više nego inače, jer to je mjesec oprosta, najvredniji od svih mjeseci.
slatki bajram recepti

U turskom jeziku riječ Bayramı koristi se kao sinonim za praznik, bez obzira da li je riječ o nacionalnom ili religijskom prazniku. Tako se npr. Nova Godina naziva Yılbaşı Bayramı ili samo Yılbaşı, praznik rada je İşçi Bayramı, a Božić je Noel Bayramı.

Vjernici islamske vjeroispovijesti u nekim zemljama koje su bile pod osmanskom vladavinom zadržali su ovaj naziv za dva najveća muslimanska praznika, kod nas poznata kao Ramazanski i Kurban bajram.

Običaj je da se za Bajram pripremaju različite zalivene poslastice među kojima je najpoznatija baklava. Prema nekim podacima danas postoji više od stotinu vrsta baklave, ali se ona bajramska razlikuje od drugih po preovladavajućem sadržaju oraha, badema i/ili pistacija.

Osim baklave, pripremaju se i halve, tulumbe, hurmašice, ružice, rahatlokumi, lutme i unutme. Mijese se tu i neki drugi kolači i torte u kojima nema agde, sve jednako bogate najkvalitetnijim sastojcima za najveći praznik u godini. U ovom izdanju donosimo vam recepte za neke drugačije bajramske poslastice, uobičajene u zemljama istočno od naše, ali i neke laganije ljetne kolače, dostojne ovog velikog praznika. Nadamo se da ćete u njima pronaći inspiraciju da obradujete vaše goste nečim malo drugačijim od onog što bi očekivali.

Bajram šerif mubarek olsun! ]]> Slatki Bajram recepti...

Prema islamskom kalendaru (vaktija) Ramazanski bajram pada prvog dana mjeseca ševala, dok je prema gregorijanskom kalendaru Bajram pomični praznik koji svake godine dolazi oko 11 dana ranije nego prethodne.

Slavi se nakon mjesec dana odricanja od hrane, pića, ružnih djela i misli. Vjernici tokom ovog mjeseca jačaju snagu duha, rade na poboljšanju odnosa sa drugim ljudima i općenito nastoje činiti dobra djela, možda čak više nego inače, jer to je mjesec oprosta, najvredniji od svih mjeseci.
slatki bajram recepti

U turskom jeziku riječ Bayramı koristi se kao sinonim za praznik, bez obzira da li je riječ o nacionalnom ili religijskom prazniku. Tako se npr. Nova Godina naziva Yılbaşı Bayramı ili samo Yılbaşı, praznik rada je İşçi Bayramı, a Božić je Noel Bayramı.

Vjernici islamske vjeroispovijesti u nekim zemljama koje su bile pod osmanskom vladavinom zadržali su ovaj naziv za dva najveća muslimanska praznika, kod nas poznata kao Ramazanski i Kurban bajram.

Običaj je da se za Bajram pripremaju različite zalivene poslastice među kojima je najpoznatija baklava. Prema nekim podacima danas postoji više od stotinu vrsta baklave, ali se ona bajramska razlikuje od drugih po preovladavajućem sadržaju oraha, badema i/ili pistacija.

Osim baklave, pripremaju se i halve, tulumbe, hurmašice, ružice, rahatlokumi, lutme i unutme. Mijese se tu i neki drugi kolači i torte u kojima nema agde, sve jednako bogate najkvalitetnijim sastojcima za najveći praznik u godini. U ovom izdanju donosimo vam recepte za neke drugačije bajramske poslastice, uobičajene u zemljama istočno od naše, ali i neke laganije ljetne kolače, dostojne ovog velikog praznika. Nadamo se da ćete u njima pronaći inspiraciju da obradujete vaše goste nečim malo drugačijim od onog što bi očekivali.

Bajram šerif mubarek olsun! ]]> https://forum.vakat.eu/thread-497.html Fri, 28 Oct 2022 21:37:28 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-497.html
Pogrešno je shvatanje mnogih roditelja da su dobri ljudi ukoliko su vjernici, a time i dobri roditelji. Vjernik jeste (trebao bi da bude) dobar, ali to ne znači da je bezgriješan i da više ne treba da radi na sebi. Istinski vjernik se stalno preispituje i koriguje, prvenstveno u odnosu prema Allahu a zatim i prema Njegovim stvorenjima, a naročito prema svojoj porodici. Mnogo često roditelji zaborave na hadis da su najbolji oni koji su najbolji prema svojoj porodici. Mnogo često, svu ljepotu i toplinu pokazuju prema tuđoj djeci, a nakon što se vrate u svoj dom- sve frustracije i sva neraspoloženja tokom dana iskale na svojoj porodici, svojoj djeci.

Isto tako, djeca nisu vlasništvo roditelja. Često pojedini roditelji u ljutnji izreknu jako teške riječi, i često se postave kao apsolutni vlasnici svoje djece. Ne bi smjeli zaboraviti da su naša djeca Allahov dar nama, iskušenje i blagodat, i da su ona u vlasništvu svoga Gospodara. Ne smijemo zaboraviti da nam je zabranjen zulum prema njima, i da- bez obzira što ih mi smatramo svojim vlasništvom- On njih štiti i samo On je zapravo njihov Vlasnik.

Allah nam je preporučio da budemo blagi, milostovi, plemeniti prema svojim porodicama i da im praštamo i činimo dobročinstvo. A sve to, Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je potvrdio svojim ponašanjem: nikada nije udario ženu, dijete ili slugu. Kao roditelji, mi smo jači od svoje djece. Da, možemo iskaliti svoj bijes na njima. Ne mogu nam se suprostaviti, naročito dok su mali i nemoćni. Ali, zaštitnik nemoćnih je Allah.

Kako će se malo dijete osjećati kada nad njim sprovodimo silu, i kakav uzor i obrazac ponašanja ćemo mu dati- o tome bismo se trebali samokriiitično zapitati. Blagošću se, shodno hadisu, postiže ono što ne može ničim drugim. Kao roditelji, od najranijih dana djetetovog života trebamo se okititi posebno sa dvije osobine: blagošću i saburom. Ovo dvoje, uz lični napredak, usavršavanje znanj i traganje za iskistvima- uz Allahovu pomoć donijet će najbolje rezultate.

I svakako, dova Uzvišenom. Da bude zadovoljan nama i našom djecom. I da ih odgajamo onako kako je On zadovoljan. Budimo svjesni da je uvijek Njegovo pravo prvo, u svemu. Pa tako i u odgoju djece.]]>
Pogrešno je shvatanje mnogih roditelja da su dobri ljudi ukoliko su vjernici, a time i dobri roditelji. Vjernik jeste (trebao bi da bude) dobar, ali to ne znači da je bezgriješan i da više ne treba da radi na sebi. Istinski vjernik se stalno preispituje i koriguje, prvenstveno u odnosu prema Allahu a zatim i prema Njegovim stvorenjima, a naročito prema svojoj porodici. Mnogo često roditelji zaborave na hadis da su najbolji oni koji su najbolji prema svojoj porodici. Mnogo često, svu ljepotu i toplinu pokazuju prema tuđoj djeci, a nakon što se vrate u svoj dom- sve frustracije i sva neraspoloženja tokom dana iskale na svojoj porodici, svojoj djeci.

Isto tako, djeca nisu vlasništvo roditelja. Često pojedini roditelji u ljutnji izreknu jako teške riječi, i često se postave kao apsolutni vlasnici svoje djece. Ne bi smjeli zaboraviti da su naša djeca Allahov dar nama, iskušenje i blagodat, i da su ona u vlasništvu svoga Gospodara. Ne smijemo zaboraviti da nam je zabranjen zulum prema njima, i da- bez obzira što ih mi smatramo svojim vlasništvom- On njih štiti i samo On je zapravo njihov Vlasnik.

Allah nam je preporučio da budemo blagi, milostovi, plemeniti prema svojim porodicama i da im praštamo i činimo dobročinstvo. A sve to, Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je potvrdio svojim ponašanjem: nikada nije udario ženu, dijete ili slugu. Kao roditelji, mi smo jači od svoje djece. Da, možemo iskaliti svoj bijes na njima. Ne mogu nam se suprostaviti, naročito dok su mali i nemoćni. Ali, zaštitnik nemoćnih je Allah.

Kako će se malo dijete osjećati kada nad njim sprovodimo silu, i kakav uzor i obrazac ponašanja ćemo mu dati- o tome bismo se trebali samokriiitično zapitati. Blagošću se, shodno hadisu, postiže ono što ne može ničim drugim. Kao roditelji, od najranijih dana djetetovog života trebamo se okititi posebno sa dvije osobine: blagošću i saburom. Ovo dvoje, uz lični napredak, usavršavanje znanj i traganje za iskistvima- uz Allahovu pomoć donijet će najbolje rezultate.

I svakako, dova Uzvišenom. Da bude zadovoljan nama i našom djecom. I da ih odgajamo onako kako je On zadovoljan. Budimo svjesni da je uvijek Njegovo pravo prvo, u svemu. Pa tako i u odgoju djece.]]> https://forum.vakat.eu/thread-407.html Thu, 27 Oct 2022 22:00:45 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-407.html
1. Namaz. Zabranjen je namaz, kako obavezni tako i dobrovoljni, ženi koja je u hajzu i ne bi bio valjan ako se obavi. Ona nije dužna naklanjati propuštene namaze, osim onaj namaz u čijem vremenu bude čista onoliko koliko bi mogla obaviti jedan potpuni rekat. Takav namaz žena je obavezna naklanjati bilo da se radi o početku ili kraju namaskog vremena. Primjer za prvo jeste slučaj kada žena dobije hajz nakon što je od zalaska sunca prošlo vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna taj namaz (akšam) naklanjati nakon što se očisti. Primjer za drugo jeste slučaj kada se žena očisti od hajza prije izlaska sunca za vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna naklanjati sabah-namaz nakon što se očisti.

Međutim, ako to vrijeme ne bude dovoljno za obavljanje jednog potpunog rekata, naprimjer da žena dobije hajz nakon što od zalaska sunca prođe jedan trenutak, ili da postane čista prije Izlaska sunca na jedan trenutak, tada nije obavezna naklanjati namaz. Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “Ko stigne da klanja jedan rekat od namaza, stigao je cijeli namaz.” (Muttefekun alejhi) Iz ovog se razumije da ko ne stigne na kraju namaskog vremena obaviti u cjelosti jedan rekat nije stigao obaviti namaz.

Ukoliko ženu zadesi od ikindijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i podne s ikindijom, i ukoliko je zadesi od jacijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i akšam s jacijom? U ovome se ulema razišla, a ispravno je da je obavezna klanjati samo onaj namaz u čijem vremenu je bila čista onoliko za koliko se može obaviti jedan rekat u cijelosti. U ovom slučaju, to je ikindija i jacija, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “Ko stigne da klanja jedan rekat od ikindije, prije nego što zađe sunce, stigao je klanjati cijelu ikindiju.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije rekao da je takav čovjek stigao i podne i ikindiju, te da je obavezan klanjati podne, a ono što je osnova jeste neobaveznost (dok se ne ustanovi nešto što obavezuje). Ovo je stav Ebu-Hanife i Malika koji se navodi u komentaru na djelo El-Muhezzeb. A što se tiče zikra veličanja, slavljenja i hvaljenja Allaha s.v.t. izgovaranja bismille prije jela i u drugim situacijama, čitanja hadisa, fikha, učenja dove i njeno popraćanje riječju amin i slušanja Kur’ana, to nije zabranjeno.

U dva Sahiha, i u drugim hadiskim zbirkama potvrđeno je da je Allahov Poslanik učio Kur’an, a bio je naslonjen u krilu Aiše, r.a., koja je bila u hajzu. Također, u oba Sahiha zabilježeno je da je Ummu Atijje, r.a., čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: “Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.”]]>
1. Namaz. Zabranjen je namaz, kako obavezni tako i dobrovoljni, ženi koja je u hajzu i ne bi bio valjan ako se obavi. Ona nije dužna naklanjati propuštene namaze, osim onaj namaz u čijem vremenu bude čista onoliko koliko bi mogla obaviti jedan potpuni rekat. Takav namaz žena je obavezna naklanjati bilo da se radi o početku ili kraju namaskog vremena. Primjer za prvo jeste slučaj kada žena dobije hajz nakon što je od zalaska sunca prošlo vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna taj namaz (akšam) naklanjati nakon što se očisti. Primjer za drugo jeste slučaj kada se žena očisti od hajza prije izlaska sunca za vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna naklanjati sabah-namaz nakon što se očisti.

Međutim, ako to vrijeme ne bude dovoljno za obavljanje jednog potpunog rekata, naprimjer da žena dobije hajz nakon što od zalaska sunca prođe jedan trenutak, ili da postane čista prije Izlaska sunca na jedan trenutak, tada nije obavezna naklanjati namaz. Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “Ko stigne da klanja jedan rekat od namaza, stigao je cijeli namaz.” (Muttefekun alejhi) Iz ovog se razumije da ko ne stigne na kraju namaskog vremena obaviti u cjelosti jedan rekat nije stigao obaviti namaz.

Ukoliko ženu zadesi od ikindijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i podne s ikindijom, i ukoliko je zadesi od jacijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i akšam s jacijom? U ovome se ulema razišla, a ispravno je da je obavezna klanjati samo onaj namaz u čijem vremenu je bila čista onoliko za koliko se može obaviti jedan rekat u cijelosti. U ovom slučaju, to je ikindija i jacija, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “Ko stigne da klanja jedan rekat od ikindije, prije nego što zađe sunce, stigao je klanjati cijelu ikindiju.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije rekao da je takav čovjek stigao i podne i ikindiju, te da je obavezan klanjati podne, a ono što je osnova jeste neobaveznost (dok se ne ustanovi nešto što obavezuje). Ovo je stav Ebu-Hanife i Malika koji se navodi u komentaru na djelo El-Muhezzeb. A što se tiče zikra veličanja, slavljenja i hvaljenja Allaha s.v.t. izgovaranja bismille prije jela i u drugim situacijama, čitanja hadisa, fikha, učenja dove i njeno popraćanje riječju amin i slušanja Kur’ana, to nije zabranjeno.

U dva Sahiha, i u drugim hadiskim zbirkama potvrđeno je da je Allahov Poslanik učio Kur’an, a bio je naslonjen u krilu Aiše, r.a., koja je bila u hajzu. Također, u oba Sahiha zabilježeno je da je Ummu Atijje, r.a., čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: “Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.”]]> https://forum.vakat.eu/thread-321.html Tue, 25 Oct 2022 14:40:51 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-321.html Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

Olakšavajte jedno drugom, a nemojte otežavati, i slažite se, a nemojte se razilaziti: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka vjernik ne prezire vjernicu! Ako mu se nešto od njenog ponašanja ne sviđa, sigurno ima drugih postupaka kojima je zadovoljan.” (Muslim)[1] Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: “Tj. ne treba da je prezire, jer ako mu se nešto od njenog ponašanja ne sviđa, sigurno ima drugih stvari i postupaka kojima je zadovoljan. Žena može biti drske naravi, ali pobožna i lijepa, ili čedna, ili ljubazna prema njemu i sl.”

Uzvišeni Allah kaže: “S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19.)

Isti je slučaj i u odnosu supruge prema mužu.

 

Kaže pjesnik:

Ko je taj kome su lijepe osobine sve

Dosta je čovjeku počasti da mu se mahane pobroje.

Kaže drugi:

Ko je taj koji nikad loše učinio nije

I iz kojeg samo dobro može da izbije.

Postepeno rješavanje ženine neposlušnosti

Uzvišeni Allah je rekao: “A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (En-Nisa, 34.)

Pravni propis: Nije dozvoljeno rastavljanje u postelji prije negoli se supruzi uputi savjet, shodno riječima Uzvišenog Allaha u navedenom ajetu.

Er-Razi kaže: “Tekst ajeta jasno upućuje na to da Uzvišeni na prvo mjesto stavlja savjet, a potom prelazi na rastavljanje u postelji, a potom prelazi na fizičko kažnjavanje. Pa ako se cilj postigne blažim načinom, obaveza je tu se zaustaviti, i nije dozvoljeno primijeniti teži.”

Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, kaže: “Muslimanu nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana. Ko svoga brata bude izbjegavao duže od tri dana, a potom umre, ući će u Vatru.” (Ebu Davud)[2]

Zato izbjegavanje dolazi poslije savjeta.

Pravni propis: Nije dozvoljeno fizički kažnjavati suprugu prije nego se primijeni rastavljanje u postelji, shodno navedenom ajetu.

Kaže Er-Razi: “…i nije dozvoljeno primijeniti teži metod.”

Allah je dozvolio samo fizičko kažnjavanje koje ne nanosi ozljede i to nakon prethodno spomenute postupnosti, kao i zbog općenitosti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Buhari)[3] Ako nakon rastavljanja u postelji primijeniš fizičko kažnjavanje, onda ne udaraj po licu!

 

Ne žuri da ispuniš šejtanovu želju!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Iblis ima prijesto na vodi odakle šalje svoje čete. Najbliži mu je onaj ko najviše smutnje posije. Dolaze mu i govore: ‘Uradio sam to i to’, a on odgovori: ‘Nisi ti ništa uradio.’ Onda mu drugi dođe i kaže: ‘Nisam ga ostavio sve dok ga nisam rastavio od žene’, a onda tog sebi primakne i kaže: ‘E, ti dobro radiš!’” (Muslim)

 

Pazi! Pazi! Pazi…!

Davanje razvoda supruzi ne spada u dobročinstvo prema roditeljima

Muž nije obavezan razvesti suprugu ako to od njega traži njegova majka.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije mu dozvoljeno da je pusti na zahtjev svoje majke, već majci treba činiti dobročinstvo, a puštanje žene nije od dobročinstva prema majci.

To zato jer majku nadvladaju emocije i tada suprugu svoga sina poredi sa inoćom. Još davno su neke majke rekle: ‘Ja sam ga odgajala, a drugoj ga pripremila.’

Dobar i bogobojazan otac, koji se drži Allahovih propisa, gleda dalje i ljepše se odnosi. On uzima u obzir ono što je najbolje za njegovog sina, pa ako mu on naredi da ženu pusti, sin je dužan da mu se pokori, jer mu naređuje dobro. Kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ibn Omeru, radijallahu anhu, rekavši: “Poslušaj svoga oca i razvedi se od žene!” (Tirmizi, Albani ga ocijenio dobrim)[4]

Kao što je i Ismail, alejhis-selam, poslušao savjet svoga oca Ibrahima Halila, alejhis-salatu ves-selam, pa se razveo od svoje žene. (Buhari)[5]

Ali, ako otac nije poput spomenutih, tada sin nije obavezan da ga posluša po pitanju braka, niti se u tom slučaju odustajanje od očevog zahtjeva ubraja u nepokornost roditeljima.

 

Zabrana razvoda dok je žena u hajzu

Uzvišeni Allah je rekao: “Kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite.” (Et-Talak, 1.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Razvod braka u vrijeme mjesečnog pranja zabranjen je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom učenjaka.”

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Zabranjeni razvod jeste da je razvede dok je u hajzu.”

A od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je svoju suprugu razveo u vrijeme hajza, pa se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio. (Buhari)[6]]]> Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

Olakšavajte jedno drugom, a nemojte otežavati, i slažite se, a nemojte se razilaziti: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka vjernik ne prezire vjernicu! Ako mu se nešto od njenog ponašanja ne sviđa, sigurno ima drugih postupaka kojima je zadovoljan.” (Muslim)[1] Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: “Tj. ne treba da je prezire, jer ako mu se nešto od njenog ponašanja ne sviđa, sigurno ima drugih stvari i postupaka kojima je zadovoljan. Žena može biti drske naravi, ali pobožna i lijepa, ili čedna, ili ljubazna prema njemu i sl.”

Uzvišeni Allah kaže: “S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19.)

Isti je slučaj i u odnosu supruge prema mužu.

 

Kaže pjesnik:

Ko je taj kome su lijepe osobine sve

Dosta je čovjeku počasti da mu se mahane pobroje.

Kaže drugi:

Ko je taj koji nikad loše učinio nije

I iz kojeg samo dobro može da izbije.

Postepeno rješavanje ženine neposlušnosti

Uzvišeni Allah je rekao: “A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (En-Nisa, 34.)

Pravni propis: Nije dozvoljeno rastavljanje u postelji prije negoli se supruzi uputi savjet, shodno riječima Uzvišenog Allaha u navedenom ajetu.

Er-Razi kaže: “Tekst ajeta jasno upućuje na to da Uzvišeni na prvo mjesto stavlja savjet, a potom prelazi na rastavljanje u postelji, a potom prelazi na fizičko kažnjavanje. Pa ako se cilj postigne blažim načinom, obaveza je tu se zaustaviti, i nije dozvoljeno primijeniti teži.”

Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, kaže: “Muslimanu nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana. Ko svoga brata bude izbjegavao duže od tri dana, a potom umre, ući će u Vatru.” (Ebu Davud)[2]

Zato izbjegavanje dolazi poslije savjeta.

Pravni propis: Nije dozvoljeno fizički kažnjavati suprugu prije nego se primijeni rastavljanje u postelji, shodno navedenom ajetu.

Kaže Er-Razi: “…i nije dozvoljeno primijeniti teži metod.”

Allah je dozvolio samo fizičko kažnjavanje koje ne nanosi ozljede i to nakon prethodno spomenute postupnosti, kao i zbog općenitosti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Buhari)[3] Ako nakon rastavljanja u postelji primijeniš fizičko kažnjavanje, onda ne udaraj po licu!

 

Ne žuri da ispuniš šejtanovu želju!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Iblis ima prijesto na vodi odakle šalje svoje čete. Najbliži mu je onaj ko najviše smutnje posije. Dolaze mu i govore: ‘Uradio sam to i to’, a on odgovori: ‘Nisi ti ništa uradio.’ Onda mu drugi dođe i kaže: ‘Nisam ga ostavio sve dok ga nisam rastavio od žene’, a onda tog sebi primakne i kaže: ‘E, ti dobro radiš!’” (Muslim)

 

Pazi! Pazi! Pazi…!

Davanje razvoda supruzi ne spada u dobročinstvo prema roditeljima

Muž nije obavezan razvesti suprugu ako to od njega traži njegova majka.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije mu dozvoljeno da je pusti na zahtjev svoje majke, već majci treba činiti dobročinstvo, a puštanje žene nije od dobročinstva prema majci.

To zato jer majku nadvladaju emocije i tada suprugu svoga sina poredi sa inoćom. Još davno su neke majke rekle: ‘Ja sam ga odgajala, a drugoj ga pripremila.’

Dobar i bogobojazan otac, koji se drži Allahovih propisa, gleda dalje i ljepše se odnosi. On uzima u obzir ono što je najbolje za njegovog sina, pa ako mu on naredi da ženu pusti, sin je dužan da mu se pokori, jer mu naređuje dobro. Kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ibn Omeru, radijallahu anhu, rekavši: “Poslušaj svoga oca i razvedi se od žene!” (Tirmizi, Albani ga ocijenio dobrim)[4]

Kao što je i Ismail, alejhis-selam, poslušao savjet svoga oca Ibrahima Halila, alejhis-salatu ves-selam, pa se razveo od svoje žene. (Buhari)[5]

Ali, ako otac nije poput spomenutih, tada sin nije obavezan da ga posluša po pitanju braka, niti se u tom slučaju odustajanje od očevog zahtjeva ubraja u nepokornost roditeljima.

 

Zabrana razvoda dok je žena u hajzu

Uzvišeni Allah je rekao: “Kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite.” (Et-Talak, 1.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Razvod braka u vrijeme mjesečnog pranja zabranjen je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom učenjaka.”

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Zabranjeni razvod jeste da je razvede dok je u hajzu.”

A od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je svoju suprugu razveo u vrijeme hajza, pa se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio. (Buhari)[6]]]> https://forum.vakat.eu/thread-320.html Tue, 25 Oct 2022 14:38:57 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-320.html reveo: hfz. Fahrudin Haseljić

Hvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Rekao je Uzvišeni Allah: “…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost” (Er-Rum, 21), kao i: “On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio da se uz nju smiri” (El-A‘raf , 189). Povodeći se ovom Božanskom uputom, nastojimo jačati porodične veze utemeljene na uzajamnoj ljubavi i poštovanju supružnika, kako bismo imali zdravo sjeme u društvu koje će pozitivno utjecati na ponašanje mladih.

Pred vama je dvadesetak tekstova iz serijala ”U okrilju bračne ljubavi” koje ćemo, uz Allahovu pomoć, postepeno objavljivati, a koje je sastavio i priredio uvaženi šejh, Adnan Abdul-Kadir, koji živi i radi u Kuvajtu. Allaha molimo da se muslimani i muslimanke okoriste savjetima i uputama koji slijede, On svime upravlja i On je moćan! Neka je salavat i selam i bereket na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

Ako ti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor, onda poslušaj, u suprotnom nemoj!


Nemoj je u prvim danima “šokirati”!

Lijep odnos na koji žena ima pravo kod svog muža podrazumijeva da odabereš odgovarajuće vrijeme i riječi kada joj se obraćaš, posebno u prvim danima braka. Zato se nemoj na početku šaliti riječima: “Oženit ću drugu”. Da li bi bio zadovoljan da ona tebi kaže: “Ako mi se ne svidiš, tražit ću sporazumni razvod braka i vratit ću ti vjenčani dar”?

Uzvišeni Allah je rekao: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prema ženama se lijepo odnosite!” (Buhari i Muslim)[1]

 

Ko “sije” blage riječi, mora biti voljen

Oštar nastup, koji se zasniva na naredbi i zabrani, polučit će samo prividnu pokornost koja u sebi skriva mržnju i negodovanje.[2] Šta ti smeta da u svoj govor uneseš riječi poput: “ako dozvoljavaš”, “kad bi bilo ovako”, “bilo bi bolje” itd.

Uzvišeni Allah je rekao: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam među vama najbolji prema svojoj porodici.” (Tirmizi, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao se šaliti sa svojim ukućanima. Tako Aiša, radijallahu anha, kaže: “Trkala sam se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam ga pretekla. To je bilo prije nego sam se udebljala. Nakon toga opet smo se trkali, pa me je pretekao i rekao: ‘Ovo ti je za ono kad si me pretekla!’” (Ahmed i Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[4]]]> reveo: hfz. Fahrudin Haseljić

Hvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Rekao je Uzvišeni Allah: “…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost” (Er-Rum, 21), kao i: “On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio da se uz nju smiri” (El-A‘raf , 189). Povodeći se ovom Božanskom uputom, nastojimo jačati porodične veze utemeljene na uzajamnoj ljubavi i poštovanju supružnika, kako bismo imali zdravo sjeme u društvu koje će pozitivno utjecati na ponašanje mladih.

Pred vama je dvadesetak tekstova iz serijala ”U okrilju bračne ljubavi” koje ćemo, uz Allahovu pomoć, postepeno objavljivati, a koje je sastavio i priredio uvaženi šejh, Adnan Abdul-Kadir, koji živi i radi u Kuvajtu. Allaha molimo da se muslimani i muslimanke okoriste savjetima i uputama koji slijede, On svime upravlja i On je moćan! Neka je salavat i selam i bereket na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.

Ako ti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor, onda poslušaj, u suprotnom nemoj!


Nemoj je u prvim danima “šokirati”!

Lijep odnos na koji žena ima pravo kod svog muža podrazumijeva da odabereš odgovarajuće vrijeme i riječi kada joj se obraćaš, posebno u prvim danima braka. Zato se nemoj na početku šaliti riječima: “Oženit ću drugu”. Da li bi bio zadovoljan da ona tebi kaže: “Ako mi se ne svidiš, tražit ću sporazumni razvod braka i vratit ću ti vjenčani dar”?

Uzvišeni Allah je rekao: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prema ženama se lijepo odnosite!” (Buhari i Muslim)[1]

 

Ko “sije” blage riječi, mora biti voljen

Oštar nastup, koji se zasniva na naredbi i zabrani, polučit će samo prividnu pokornost koja u sebi skriva mržnju i negodovanje.[2] Šta ti smeta da u svoj govor uneseš riječi poput: “ako dozvoljavaš”, “kad bi bilo ovako”, “bilo bi bolje” itd.

Uzvišeni Allah je rekao: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam među vama najbolji prema svojoj porodici.” (Tirmizi, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao se šaliti sa svojim ukućanima. Tako Aiša, radijallahu anha, kaže: “Trkala sam se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam ga pretekla. To je bilo prije nego sam se udebljala. Nakon toga opet smo se trkali, pa me je pretekao i rekao: ‘Ovo ti je za ono kad si me pretekla!’” (Ahmed i Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[4]]]> https://forum.vakat.eu/thread-86.html Thu, 06 Oct 2022 17:34:07 +0000 Media]]> https://forum.vakat.eu/thread-86.html
Na žalost, čini se da kraj dođe kad krenu u školu. Iznenađuje i rastužuje činjenica da se tijekom školske dobi većina tih spužvica punih pitanja i interesa za sve pretvori u mrzitelje učenja, kojima je škola, štrebanje, zadaće i posebno čitanje teret i muka, križ koji svakodnevno nose i jedva čekaju da ga se riješe. Nažalost, rijetki su oni koji zadrže početni elan i koji će i na kraju osnovne i srednje škole još reći da vole učiti.

Ipak, nije da djeca postanu nezainteresirana i lijena sama od sebe. Oni to nauče. Iz mog iskustva najčešći problem je što su ocjene postale same sebi cilj i to cilj koji nije djetetov, već roditeljski, tako da dijete nema osjećaj da uči zbog sebe i postiže nešto za sebe, već da je to nešto što odrađuje za roditelje. Vrlo često svu odgovornost za učenje i školski uspjeh roditelji, osobito tijekom osnovne škole, preuzmu na sebe, tako da dijete sve manje brine i razmišlja o školi, poučeno iskustvom – da to zapravo i nije njegova/njena briga i da će roditelji reagirati. Tako djeca propuste usvojiti radne navike i preuzeti brigu o školi – što obično dođe na naplatu pri prelasku u srednju školu.

Nije da ima 10 pravila koja će riješiti sve, no navest ćemo 10 značajnih i ne prekompliciranih ponašanja uz pomoć kojih roditelji mogu motivirati svoje dijete za učenje.

Odgovornost za učenje i školu je na djetetu

Roditelji trebaju postupno, u skladu s uzrastom djeteta, prepuštati odgovornost za školu djetetu. To znači da dijete počne samo spremati torbu za školu, brinuti o zadaći (što ima za zadaću, je li je napisana ili nije), podizati knjige za lektiru iz knjižnice, navijati si sat i samo ustajati na vrijeme. Naravno da to sve neće raditi prvašić, no već tijekom prvog razreda bi većina djece mogla preuzeti brigu oko pakiranja torbe, a i veći dio brige oko svoje zadaće.

Osim odgovornosti u obliku brige za svoje obveze – koje roditelj treba polako prepuštati djetetu, važno je da roditelj ima na umu da dijete ide u školu zbog sebe i da se taj stav osjeća u razgovorima koje vodi s djetetom. Iz takvog odnosa proizlazi način komunikacije i razgovora koji djetetu ne ubija volju za učenjem već djeluje motivirajuće. Iz mog psihoterapijskog iskustva djeca preuzimaju odgovornost kad se s njima razgovara o tome što oni žele, s kakvim prosjekom bi oni osobno bili zadovoljni, što njih zanima, a što ne te za što oni misle da će njima škola trebati u daljnjem životu. Već su učenici viših razreda osnovne škole sposobni razmišljati o korisnosti za daljnje planove. Ako misle da uče za roditelje, da ne bi bilo problema i galame kod kuće, njihova motivacija za rad je slaba i izvan njih samih. Za motiviajući razgovor je sljedeće:]]>
Na žalost, čini se da kraj dođe kad krenu u školu. Iznenađuje i rastužuje činjenica da se tijekom školske dobi većina tih spužvica punih pitanja i interesa za sve pretvori u mrzitelje učenja, kojima je škola, štrebanje, zadaće i posebno čitanje teret i muka, križ koji svakodnevno nose i jedva čekaju da ga se riješe. Nažalost, rijetki su oni koji zadrže početni elan i koji će i na kraju osnovne i srednje škole još reći da vole učiti.

Ipak, nije da djeca postanu nezainteresirana i lijena sama od sebe. Oni to nauče. Iz mog iskustva najčešći problem je što su ocjene postale same sebi cilj i to cilj koji nije djetetov, već roditeljski, tako da dijete nema osjećaj da uči zbog sebe i postiže nešto za sebe, već da je to nešto što odrađuje za roditelje. Vrlo često svu odgovornost za učenje i školski uspjeh roditelji, osobito tijekom osnovne škole, preuzmu na sebe, tako da dijete sve manje brine i razmišlja o školi, poučeno iskustvom – da to zapravo i nije njegova/njena briga i da će roditelji reagirati. Tako djeca propuste usvojiti radne navike i preuzeti brigu o školi – što obično dođe na naplatu pri prelasku u srednju školu.

Nije da ima 10 pravila koja će riješiti sve, no navest ćemo 10 značajnih i ne prekompliciranih ponašanja uz pomoć kojih roditelji mogu motivirati svoje dijete za učenje.

Odgovornost za učenje i školu je na djetetu

Roditelji trebaju postupno, u skladu s uzrastom djeteta, prepuštati odgovornost za školu djetetu. To znači da dijete počne samo spremati torbu za školu, brinuti o zadaći (što ima za zadaću, je li je napisana ili nije), podizati knjige za lektiru iz knjižnice, navijati si sat i samo ustajati na vrijeme. Naravno da to sve neće raditi prvašić, no već tijekom prvog razreda bi većina djece mogla preuzeti brigu oko pakiranja torbe, a i veći dio brige oko svoje zadaće.

Osim odgovornosti u obliku brige za svoje obveze – koje roditelj treba polako prepuštati djetetu, važno je da roditelj ima na umu da dijete ide u školu zbog sebe i da se taj stav osjeća u razgovorima koje vodi s djetetom. Iz takvog odnosa proizlazi način komunikacije i razgovora koji djetetu ne ubija volju za učenjem već djeluje motivirajuće. Iz mog psihoterapijskog iskustva djeca preuzimaju odgovornost kad se s njima razgovara o tome što oni žele, s kakvim prosjekom bi oni osobno bili zadovoljni, što njih zanima, a što ne te za što oni misle da će njima škola trebati u daljnjem životu. Već su učenici viših razreda osnovne škole sposobni razmišljati o korisnosti za daljnje planove. Ako misle da uče za roditelje, da ne bi bilo problema i galame kod kuće, njihova motivacija za rad je slaba i izvan njih samih. Za motiviajući razgovor je sljedeće:]]>