Prenosi El-Avfi u svome Tefsiru od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao :

Kada je Sulejman, alejhi selam, izgubio svoje kraljevstvo, veliki broj ljudi i džina se odmetnuo i slijedio svoje strasti, ali, kada je Allah povratio Sulejmanu, alejhi selam, njegovo kraljevstvo, a odmetnuti se ponovo vratili na Pravi put, Sulejman je pokupio njihove knjige i zakopao ih ispod svoga prijestolja. Nedugo nakon toga, Sulejman, alejhi selam, je umro. Ne čekajući, ljudi i džini su otkrili zakopane knjige i kazali: 'Ovo je knjiga od Allaha objavljena Sulejmanu koji ju je sakrio od nas!' Uzeli su je kao svoju vjeru, pa je Uzvišeni Allah objavio:"A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana — za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju."(Prijevod značenja El-Bekare, 102.); slijedili su ono što su iznijeli šejtani, tj. muzičke instrumente, zabavu i sve ono što odvodi od sjećanja na Svemogućeg Allaha."


Ibn-Ebi Hatim je rekao: "Pričao mi je Ebu-Se'id El-Ešedždž koji prenosi od Ebu-Usame, on od El-A'meša, on od El-Minhala, on od Se'id ibn Džubejra, on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: 'Asaf je bio Sulejmanov, a.s., pisar. On je poznavao Najuzvišenije ime i napisao bi ono što bi mu Sulejman, alejhi selam, naredio, a zatim bi to zakopao ispod prijestolja. Nakon Sulejmanove smrti, šejtani su to povadili i između svaka dva reda napisali magijske i nevjerničke stvari. Kazali su: 'Ovo je to što je Sulejman primjenjivao i po čemu je djelovao!' Neuki među ljudima smatrali su Sulejmana nevjernikom i nastavili su da ga vrijeđaju, dok nije poslan Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom Uzvišenim koji kaže: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulcjmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani.'"

Ibn-Džerir kaže: "Rekao mi je Ebu Es-Sa'ib Seleme ibn Džunade Es-Seva'i koji prenosi od Ebu-Mu'avije, on od El-A'meša, on od El-Minhala, on od Se'id ibn Džubejra, a on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, daje rekao: 'Kada je Sulejman želio da zadovolji prirodnu potrebu ili da se sastane sa nekom od svojih žena, davao je svoj prsten ženi koja se zvala El-Džerada. Kada je Uzvišeni Allah htio da iskuša Sulejmana, alejhi selam, on je bio dao svoj prsten toj ženi. Nakon toga, njoj je došao Iblis u liku Sulejmana, alejhi selam, i uzeo prsten. Kada je Iblis stavio prsten, cijeli ljudski rod, džini i šejtani bili su mu pokorni. Zatim je Sulejman, alejhi selam, došao tražiti svoj prsten od nje, a ona je rekla: 'Ti lažeš, ti nisi Sulejman!'

Tako je Sulejman, alejhi selam, znao da je to iskušenje od Svemogućeg Allaha. Zbog toga su šejtani bili slobodni da čine šta su željeli, pa su zapisali knjige o vradžbinama i nevjerstvu koje su zakopali ispod Sulejmanovog, alejhi selam, prijestolja. Nakon Sulejmanove, alejhi selam, smrti, oni su otkrili ove knjige i rekli narodu: 'Uistinu, Sulejman je gospodario uz pomoć ovih knjiga.' Zbog toga se narod odrekao Sulejmana i smatrao ga nevjernikom, sve do dolaska poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je došao sa kur'anskim ajetom, koji kaže: 'A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani'."

Zatim, Ibn-Džerir bilježi predaju od Ibn-Abbasa:
„Meleki su se bili spustili na oblake, spominjući različite stvari koje su odlučene na nebu. Šejtani su pažljivo slušali te stvari, a zatim bi silazili da nadahnu time gatare, dodajući na to stotinu svojih vlastitih laži. Narod bi im vjerovao i smatrao ih povjerljivim. Uzvišeni Allah je obavijestio Sulejmana, alejhi selam, o tim stvarima i omogućio mu da zakopa te laži ispod svoga prijestolja. Nakon njegove smrti, jedan od šejtana reče: „Ja vas mogu uputiti do Sulejmanovog najdražeg i najdragocjenijeg blaga. Ono se nalazi ispod njegovog prijestolja.' Oni su to otkrili i rekli: 'Ovo je magija.' Nakon toga, ono je nastavljeno da se umnožava i da se po tome postupa i ono što danas prakticiraju stanovnici Iraka nije ništa doli njegovi zaostaci.

Es-Sadi navodi: "Allah kaže: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani', tj. šejtani su pažljivo slušali razgovore meleka, koji su razmatrali šta se događa stanovnicima na Zemlji: smrt, stvari od gajba ili Allahove odredbe. Potom su silazili da time nadahnu gatare, a ovi su te stvari govorili narodu. Narod bi im vjerovao i smatrao ih vjerodostojnim. Malo po malo, gatari su se pouzdavali u šejtane, koji su poslije dodavali svakoj riječi stotinu svojih vlastitih laži. Narod je počeo da zapisuje ove stvari i među Izraelićanima se pričalo da džini poznaju gajb (neviđeno). Sulejman, alejhi selam, je ubrzo krenuo i pokupio sve ove knjige, stavio ih u kovčeg i pokopao ispod svoga prijestolja. Svi šejtani koji su se htjeli primaći kovčegu bili su živi spaljeni. Sulejman, a.s., je proglasio da će odrubiti glavu svakome koji tvrdi da šejtani poznaju gajb.

Nakon Sulejmanove, alejhi selam, smrti i smrti onih među vjerskim učenjacima koji su to dobro poznavali, šejtan je došao narodu u ljudskom obliku i kazao: 'Ja ću vas odvesti do vječnoga blaga koje nikada neće nestati.' Naredio je da kopaju ispod Sulejmanovog prijestolja i povukao se ustranu. Rekao im je: 'Ubijte me ako ništa ne nađete.' Oni su ga iskopali i našli ove zapise. Tada šejtan reče: 'Samo uz pomoć ove magije, Sulejman je mogao zagospodariti ljudskim rodom, džinima i pticama.' Zatim je otišao. Širile su se glasine i kružile priče da je Sulejman, a.s., bio čarobnjak. Izraelićani su čuvali ove knjige i raspravljali su sa poslanikom Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, o njima. Ali, Uzvišeni Allah mu je objavio Svoje riječi: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani'."