Vakat | Forum

Mehdi – Vođa muslimana koji se očekuje

Na kraju vrijemena će se pojaviti čovjek poreklom iz porodice Poslanikoveﷺ sa kojim će Allah, slavljen neka je On, potpomoći svoju vjeru.Vladaće sedam godina. Ispuniće zemlju pravdom nakon što je bila ispunjena zlobom i tiranijom. Narod će živjeti u blagostanju u kakvom nikad ranije nije živeo. Plodovi zemlje će bujati a kiša će padati, imaće se neograničeni imetak.

Ibn Kesir kaže: „Plodova u tom vrijemenu će biti mnogo, useva će biti u izobilju, imetka puno, vladaće osvajač, vjera će biti postojana, neprijatelj će biti ponižen a dobra u njegovom vrijemenu će biti neprestana.“

Njegovo ime i opis

Ovaj čovjek će se zvati kao i Allahov Poslanik ﷺ a i otac će mu se zvati kao i otac Poslanika ﷺ tako da će mu biti ime Muhammed ili Ahmed – sin Abdullahov. Poreklo će voditi iz potomstva Fatime, radijallahu anha, kćerke Allahovog Poslanika ﷺ odnosno od sina Hasan bin Alija.

Ibn Kesir o Mehdiji kaže: „Mehdija je Muhammed bin Abdullah el Alevi el Fatimi el Haseni, radijallahu anhu.

Spominje se u njegovom opisu: Proćelava čela, povijena nosa.“

Mjesto pojavljivanja

Pojaviće se sa Istoka. Bilježi se u hadisu Sevbana, radijallahu anhu, kako je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Boriće se za vaše blago trojica, svi sinovi halifini, potom neće pripasti nijednom od njih. Zatim će se pojaviti crni bajraci iz pravca Istoka, pa će vas nezapamćeno pobiti…(potom je spomenuo nešto što nisam zapamtio, pa je rekao:) pa kada ga vidite dajte mu prisegu. Učinite to makar klizeći po snegu. Doista će to biti Allahov halifa Mehdija.“

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: „Pomenuto blago u ovom kontekstu je blago Kabe. Za njega će se boriti sinovi trojice halifa. To će se dogoditi na kraju vrijemena pre pojave Mehdije. Doći će iz Istočnih zemalja a ne iz Sevdab Samra kako to pretpostavljaju neupućene Šije, tvrdeći da je on sada tamo. Oni čekaju njegov dolazak na kraju vrijemena. Doista je ovo vrsta buncanja, dokaz velike zaostalosti, nagovor đavola. Nikakvog dokaza ili argumenta o ovakvim tvrdnjama ne nalazimo u Kur’anu, Sunnetu, ispravnim predanjima niti u analogiji.“

Dalje kaže: Podržavaće ga i pomagaće ga ljudi Istoka. Uspostavljaće njegovu vladavinu, i jačaće njegove temelje. Njihovi bajraci će takođe biti crni. Poznato je da je i zastava Allahovog Poslanika ﷺ bila crna i zvala se El Ukab – crni orao“.

Do riječ: „Želi se reći da će se hvaljeni i obećani Mehdija pojaviti na kraju vrijemena sa Istoka, da će mu pristupiti kod Kabe, kao što na to upućuju određeni hadisi.“

Dokazi iz Poslanikovih predaja o njegovom dolasku

Zabilježeni su vjerodostojni hadisi o njegovom dolasku. Neki od njih kao jasan tekst o Mehdiji a neki kao spomen njegovih određenih svojstava. Ovde ću spomenuti neke od tih hadisa kao dovoljnu potvrdu dolaska Mehdije na kraju vrijemena kao jednog od predznaka Sudnjeg dana:

1.Od Ebu Seid el Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Pojaviće se na kraju mog ummeta Mehdija. Allah će ga napojiti kišom, zemlja će dati plodove a imetak samo dobro, umnožiće se stoka, uzvisiće se narod, živeće sedam ili osam (misli se na godine)“.

Takođe od Ebu Seid el Hudrija se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Obradovaće vas Mehdija. Biće poslat u vrijemenu velikih raskola i zemljotresa. Ispuniće zemlju poštenjem i pravdom kao što je bila ispunjena zlom i nepravdom. Sa njim će biti zadovoljni stanovnici i nebesa i zemlje. Imetak će pravo djeliti. Čovjek je upitao: Kako pravo? Jednako među ljudima, odgovorio je. Ispuniće Allah srca naroda Muhammedovogﷺ bogastvom, okružiće ih pravdom.

Narediće glasniku da poviče: Treba li kome šta od imetka!? Neće se javiti niko osim jednog čovjeka, pa će mu reći: Idi kod čuvara blaga! Reći će čuvaru: Mehdija ti naređuje da mi daš blaga.Čuvar će mu reći: Požuri! Kad uzme čisto zlato pokajaće se i reći: Bio sam najpohlepniji iz naroda Muhammeda ﷺ . Zar meni nije dovoljno ono što i njima!? Vratiće blago ali ga niko neće hteti i reći će mu se: Mi nikad ne uzimamo ono što smo dali. Tako će biti sedam ili osam ili devet godina. Nakon toga u životu više neće biti dobra.“

U rečenom je dokaz da će se nakon smrti Mehdije pojaviti veliko zlo i iskušenje.

3.Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi kako je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Mehdija je iz naše porodice, Allah će mu dati boljitak u jednoj noći.“

Ibn Kesir kaže: „Allah će mu oprostiti, pomoći će ga, nadahnuće ga i vodiće ga, nakon što nije bio takav.“

4.Prenoi se od Ebu Seid el Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Mehdija je od mene, proćelava čela, iskrivljenog nosa. Ispuniće zemlju dobrom i pravdom kao što je bila puna zla i nepravde, vladaće sedam godina.“

Od Ummu Seleme se prenosi da je čula Allahovog Poslanika ﷺ kad je rekao: „Mehdija je iz moje porodice,od dece Fatimine.“

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Doći će Isaa sin Merjemin, njihov vođa Mehdija će reći: Hajde, predvodi nam namaz! Isaﷺ će reći: Ne, vi ste vođe jedni drugima, time je Allah počastio ovaj narod“.
Od Ebu Seid el Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: Od nas je onaj za kojim će namaz obaviti Isaa sin Merjemin.
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: Neće otići ili neće se završiti dunjaluk dok Arapima ne zavlada čovjek iz mog potomstva. Ime će mu se podudarati sa mojim imenom. A u drugoj predaji stoji: Njegovo ime će biti isto kao i moje a i ime njegovog oca će biti isto kao ime mog oca.

Neki od hadisa iz dve hadiske zbirke (Buharija i Muslim) o Mehdiji

Od Ebu Hurejre se bilježi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: Kako li će vam biti kada među vas siđe Isaa sin Merjemin a predvodnik vaš bude jedan od vas.[15]
Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je čuo Allahovog Poslanika ﷺ : Neprestano će se skupina iz mog ummeta boriti za istinu do Sudnjeg dana. Pa reče: Sići će Isaa sin Merjemin a njihov vođa će reći: Dođi, predvodi nam namaz. Pa će mu reći:Ne, zaista su jedni od vas vođe drugima. To je Allahova počast prema ovom ummetu (narodu).[16]
Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: Biće na kraju mog ummeta čovjek koji će djeliti nebrojeno blago.“ Džabir, jedan od prenosilaca hadisa (kazivanja) je kazao: „Rekao sam Ubu Nedri i Ebu Alau“: „Šta mislite je li to Omer ibn Abdulaziz“? Rekli su: „Ne.“

Ovi hadisi, zabilježeni u dva sahiha (dve zbirke ispravnih kazivanja) upućuju na sljedeće:

PRVO: Prilikom silaska Isaa sina Merjeminog na zemlju muslimanima će upravljati jedan od njih (muslimana).

DRUGO: PrIsatvo njihovog vođe na namazu-namazu i njegovo predvođenje tog namaza kao Imam, te njegov zahtev Isauﷺ da im kao predvodnik klanja upućuje na ispravnost ovog vođe i njegovu upućenost. Iako se u hadisu ne imenuje Mehdija, hadisi ukazuju na svojstva dobrog čovjeka i vođe muslimana toga vrijemena. U Sunenima i Musnedima je komentar hadisa Dva sahiha i dokaz da se taj dobri čovjek zove: Muhammed sin Abdullahov, zvani Mehdija. A hadis komentariše jedan drugog.

Od hadisa koji upućuju na to je i hadis koji bilježi Haris ibn Ebi Usame od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „Sići će Isaa sin Merjemin i reći će mu njihov vođa Mehdija …“

To upućuje da je spomenuti vođa u Muslimovoj zbirci koji traži od Isaa da im klanja kao vođa, da je on Mehdija.

Imam Sadik Hasan u svom djelu El Iza’a je spomenuo veliki broj hadisa o Mehdiji, zaključio ga hadisom Džabira, radijallahu anhu, u Muslimovom Sahihu, a potom je rekao: „Ne spominje se u njemu Mehdija, ali ovaj i drugi hadisi se mogu odnositi jedino na Mehdiju očekivanog, i na to upućuju mnogi spomenuti dokazi.“

Tevatur[21] hadisi o Mehdiji

Ono što sam prethodno spomenuo od hadisa o Mehdiju i ono što nisam spomenuo iz bojazni od preopširnosti upućuje na očitu neupitnost ovih hadisa o čemu jasno govore pojedini učenjaci. Ovde ću spomenuti neka od njihovih mišljenja:

Ebul Hasen el Abiri kaže: „Izobilje vesti su izrečene o Mehdiji od Allahovog Poslanika ﷺ : poticaće iz njegove porodice, vladaće sedam godina, ispuniće zemlju pravdom, sići će Isaﷺ i pomoći će mu u ubistvu Dedždžala, predvodiće ovaj umet (narod) u namazu-namazu a za njim će klanjati Isaa alejhi selam.

2.Muhammed el Berezendži u svom djelu „El Iša’a li ešrati ssema’“ kaže: „Treće poglavlje o velikim predznacima Sudnjeg dana i neposrednim nagoveštajima Sudnjeg dana je opširno. Od njih je i Mehdija. Zapravo, on je prvi od njih. Znaj da spomenute hadise o njemu, uprkos razlikama u predajama, gotovo ne možemo ni pobrojati.“

Potom kaže: „Saznao si da hadisi o postojanju i dolasku Mehdije na kraju vrijemenu dostižu stepen prenesenog tevatura (neupitnosti). Biće potomak Poslanika ﷺ i od dece Fatimine, radijallahu anha. Negirati ga nema nikakvog značenja.“

Imam Muhammed es Sefarini kaže: „Brojne su predaje o Mehdijinom dolasku. Te predaje su dostigle stepen tevatura, raširile su se među učenjacima i ubrajaju se u jedno od vjerskog ubeđenja.
Zatim je spomenuo skupinu hadisa o Mehdiji kao i imena pojedinih ashaba koji ih bilježe, pa kaže: „Brojne su predaje od ashaba (prve generacije muslimana), tabi’ina (druge generacije muslimana), onih posle njih, i one zajedno čine nepobitnu znanstvenu celinu. Vjerovati u dolazak Mehdije je obavjeza kao što je to utvrđeno kod učenih i zapisano u ubeđenju muslimana“.
Ševkani kaže: „Hadisa o dolasku Mehdije očekivanog ima pedeset. Neki od njih su sahih (ispravni) ili hasen (jasni) ili slabi ili izmišljeni. Nema sumnje da se radi o tevaturu (neupitnosti).“

Stručnjaci su složni da se i za manji broj hadisa o nečemu kaže o tevaturu. A što se tiče predaja od ashaba o Mehdiji i njih je takođe mnogo i imaju propis ref’a (uzdizanje predaje do Poslanikaﷺ . A zna se da u takvim situacijama nije dozvoljen idžtihad (mišljenje) ashaba o tome.

Sadik Hasan kaže: „Hadisa o Mehdiji ima mnogo, uprlos različitosti u predajama.Oni dostižu stepen tevatura. Zabilježeni su u hadiskim zbirkama sunenima, mu’adžemima, musnedima.“

6.Muhammed Ibn Dža’fer el Kitabi kaže: „Rezultat svega je u tome da su hadisi o Mehdiji očekivanom mutevatir kao i predaje o Dedždžalu (Dedžalu) i silasku Isaa sina Merjeminog.“

Učenjaci koji su napisali knjige o Mehdiji

Pored poznatih hadiskih djela kao što su četiri Sunena, Musneda Ahmeda, Bezzara, Ebu Ja’le, Haris ibn Ebi Usame, Mustedreka Hakimovog, Musannefa ibn Ebi Šejbe, Sahiha ibn Huzajme i drugih napisanih djela u kojima se spominju hadisi o Mehdiji, grupa alima (Imama) je napisala posebna djela o Mehdiji. U tim djelima je spomenut veliki broj predaja o njemu, najpoznatija od njih su sljedeća:
1. Džemal Hafiz Ebu Bekr ibn Ebi Hejseme, hadisi o Mehdiji, kao što spominje Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi, prenoseći to od Es Suhejlija.
2. Sujuti je napisao djelo: „El Urful Vjerdij fi Ahbaril Mehdi“, koji je štampan u djelu El Hulva lil Fetava.

3. Spominje Hafiz ibn Kesir u svom djelu „En Nihaje el Fitenu vel Melahimu“ da je posebno djelo napisao o Mehdiji.

4. Ali el Mutteki el Hindi je napisao posebnu studiju o Mehdiji.

Ibn Hadžer el Mekki je napisao djelo koje je nazvao: „El Kavlul Muhtesar fi Alamatil Mehdil Muntazar“.
6. Ali el Kari je napisao djelo: „El Mešrebul Vjerdi fi Mezhebil Mehdi.“

7.El Mer’i ibn Jusuf el Hanbeli je napisao djelo: „Fevaidul Fikr fi Zuhuril Muntazar“.

8.Ševkani je napisao: „Et Tevdihu fi Tevaturi ma dža’e fil Mehdil Muntazari ved Dedždžali vel Mesih.“

9.Siddik Hasen kaže: „Imam Muhammed ibn Ismail, jemenski emir (vladar) je sakupio neoborive hadise koji govore o dolasku Mehdije iz potomstva Muhammeda ﷺ na kraju vrijemena.“

Vladavina imama Mehdija

U suri (An Nur, 55) se kaže:

"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbijednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati."

Ovo obećanje ne samo da se nalazi u Kur’anu nego i u Zeburu, a objavljeno je i hazreti Isau a.s. Sve vjere se slažu da će se ovo obećanje jednoga dana i ostvariti, i da će Spasilac doći, ali se razilaze oko toga ko će ta osoba biti.

Imam Ali je u Nehdžul Belagi nabrojao karakteristike vladavine imama Mehdija od kojih ćemo neke i spomenuti. Jedna od njih će biti uvođenje pravednog zakona u ljudsku zajednicu te izbavljanja ljudi od slijeđenja strasti u dostizanju ovozemaljskih ciljeva. Kur’an jasno govori da, ukoliko bi se svi poveli za svojim strastima i zapostavili uputu, cijela zajednica bi bila dovedena do propasti. U suri (Al Mu'minun, 71) stoji:

"Da se istina povodi za prohtjevima njihovim, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima..."

Dakle, govori se o tome da je pravda i pravednost upravo ono što održava nebesa i zemlju, a tajna je u tome što je pravda ustvari jedna, dok su ljudske strasti različite i mnogobrojne, ima ih onoliko koliko ima i ljudi. Zato, kada bi se priroda i kosmos upravljali prema njima, zbilja bi došlo do propasti. Zato će i prvi korak koji će imam Mehdi poduzeti biti sprovođenje zakona, i to onog zakona kojeg je Allah (s.w.a.) dao i po kojem je i stvorio sve što postoji.

Jedan društveni sistem može se smatrati zdravim tek kada podloga na kojoj on stoji bude čvrsta i zdrava. Osnova tog zakona mora biti Kur’an, za razliku od prethodnih zakona koje su ljudi pravili po svojim željama i nastojanjima, i prema njima tumačili Kur’an. Razlog za uzimanja Kur’ana kao osnove leži u tome što sam Kur’an poručuje da je on taj koji ljude upućuje na najbolji način. Jasno je da je najbolji onaj put koji ide sredinom, a koji predlaže i sam Kur’an. To znači put koji je daleko od svih pretjerivanja i zastranjivanja.

Ljudska misao i sve tvorevine ljudskog uma vezane za politiku, ekonomiju, ekologiju i sl., biće dovedene na jedan nivo prihvatljiv za sve ljude. Zbog toga imam Ali kaže da način ovog zakonodavca nije od onih načina na koji su ljudi navikli od prije. On će svoje najbliže pitati o pravima od sebe najdaljih, to jest, tražeći razlog zbog kojeg su ona pogažena. Čak i svoje najbliže će kažnjavati zbog loših djela, i biće prirodno da će oni, koji mu nisu bliski, tada izgubiti smjelost da urade nešto loše.

Druga od karakteristika vladavine imama Mehdija je uspostava svjetskog mira. Hazreti Ali je kazao kako će u svijetu neprestano trajati ratovi sve do pojave imama Mehdija. Ovi ratovi imaju tri osobine:

Prva, imaju stalan karakter. Onaj koji druge potčinjava, uskoro biva kažnjen zakonom prirode po kojem je i sam napadan od drugih. Sve što uradimo priroda nam nepogrešivo vraća, poput eha koji se rasprostire planinom (Mewlana Rumi). Onaj koji napada, uskoro sam postaje objektom napada, tvoreći lančanu reakciju koja nikada ne prestaje.

Druga, u ovim ratovima ljudska prava se uopšte ne poštuju, niti je ikom bitno ko će i koliko će ljudi u njima stradati.

Treća, oni su takve prirode da su im počeci slatki, a krajevi veoma gorki. Trajat će toliko dugo da će ljudi postati umorni od njih. Stoga će imam Mehdi uspostaviti ono što će svi željeti a to je mir.

Treća karakteristika Imamove vladavine će biti širenje nauke Svi ljudi će postati jako obrazovani. Biće prosvijetljeni Kur’anom, i biće im davano da čuju njegov istinski tefsir. U njima će se probuditi takva želja za naukom kao što se javlja želja za hranom kod čovjeka koji sprema jutarnju sofru. Prvi koraci u tom općem širenju nauke će biti usmjereni ka spoznavanju Gospodara, svijeta, čovjeka, kao i mjesta svake od ovih stvari u ukupnom životnom uređenju. Ljudska osjećanja dobiće mjesto i značaj koji im pripada.

Ono što će biti važna karakteristika ovog pokreta jeste da će to biti opšti pokret. Osnova objave svjetskog mira će biti uspostava jedinstvene svjetske religije. Jedinstva koja se danas pominju su različitog karaktera. Tako imamo jedinstvo po krvi, jedinstvo po klimi, jedinstvo po jeziku, jedinstvo po snazi... Imam Mehdi ni jedno od ovih jedinstava neće prihvatiti i tražiće da to bude kulturno odnosno religijsko jedinstvo. U suri (Ali 'Imran, 64) se kaže:

"Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!”

Upravo onako kako je Božiji Poslanik (s.a.v.) uspostavio jedinstvo kulture i religije, tako će uraditi i imam Mehdi. Osnova tog jedinstva je dakle kultura i religija u kojoj će se istinske ljudske vrijednosti početi cijeniti. Vrijednosti koje su danas na snazi, kao što su vojna snaga, ekonomija i sl., izgubiće svoj značaj, i značenje onog ajeta u kojem se kaže da je najcjenjeniji najbogobojazniji biće najviše odslikano u praksi upravo u vrijeme imama Mehdija.

Neprijatelji Božijeg Poslanika (s.a.v.) su oni koji griješe prema Allahu (s.v.t.) pa makar oni bili u krvnom srodstvu s njim. Imam Ali u Nehdžul Belagi kaže da će Mehdi potrgati sve veze i lance koji su vezali ljudske noge. Svi oni koji su bili robovi prijašnjeg sistema Imamovim dolaskom će biti oslobođeni. Nestaće ljudske titule poput gospodin, aga, beg i sl. Jedini način vrednovanja ljudi će biti njihov takvaluk - bogobojaznost.

Nakon što ovi koraci budu poduzeti i priroda će se u potpunosti dati na raspolaganje takvom sistemu, pa se kaže da će zemlja iz sebe iznjedriti sve što je do tada krila. Sa potpunom skrušenošću, zemlja će dati ključeve svih riznica koje se kriju u njoj. Šta ovo znači? Ovo ne bismo trebali shvatiti bukvalno. U stvari, ovo znači da će zemlja iskusiti da čovjek napokon vlada njom onako kako treba da vlada po Božijem zakonu, pa će mu stoga postati podatna. Mogli bismo to uporediti sa gradnjom aviona, gdje su ljudi prvo otkrili zakone sile gravitacije i tek onda se uspjeli vinuti u nebeske visine. Upravo to je značenje onog ajeta u kojem se kaže kako je Allah (s.v.t.) dao zemlju ljudima na raspolaganje.

Međutim, ona će im biti na raspolaganju tek kada se izvrše sve naučne pretrage i otkriju zakoni pomoću kojih će utvrditi šta ona sadrži. Naime, ljudska spoznaja će doći na taj nivo da će čovjek spoznati sve tajne prirode, i to znanje će obilato koristiti. Alame Tabatabai u tefsiru ajeta : "Dali smo vam na raspolaganje i nebesa i zemlju..." kaže da ovaj svijet neće nestati dokle god čovjek ne ovlada svim zakonima prirode.

Sljedeća karakteristika vladavine imama Mehdija je uspostavljanje istinske pravednosti među ljudima. Imam Ali kaže: "Kada čovjeka bude karakterisala moć, spoznaja svih istina, sprovedba ahlaka u praksi i spoznaja zakona stvaranja imaće mogućnost da spozna istinsku pravednost. Kada shvati njeno značenje, moći će i da je sprovodi u praksi. U suprotnom, ako se ne ispune ovi uslovi niko ne može tvrditi da je upoznao niti da je u stanju sprovoditi istinsku pravednost, jer on sam nema sve preduslove za to. Imam Husejn kaže da osjećaj vlastite sposobnosti i vrijednosti iz ljudskih srca uklanja zavist. Jedan od načina da se iz društva otklone svi nedostaci je taj da svi dobiju osjećaj vlastite vrijednosti.

Ako čovjek postane učen, ako sebi odredi visoke ciljeve i u sebi oživi ljubav prema drugim ljudima, on može sebi reći: "Ne želim više biti zavidan, ne želim ogovarati nikoga, od danas ne želim više lagati, biće mi drago gledati uspjehe u životima drugih." Stoga Imam kaže da većina pojava, kao što su zavist, ogovaranje, laž, i sl., postoje, jer čovjeku nedostaje ahlak. Učenici jednog filozofa čuli su da njihov učitelj treba da se razvede od žene. Začudili su se zbog ovoga, pitajući ga za razlog razvoda.

On im je rekao da je jedna od najgorih ljudskih osobina ta da loše osobine svojih bliskih objelodanite pred drugima. Nakon što je došlo do razvoda i žena otišla, učenici su se vratili i tražili objašnjenje: "Sada kad vam žena više nije bliska, možete nam reći zbog čega je došlo do razvoda." Njegov odgovor je bio: "Ona je sada jedan član ove zajednice, a meni Allah nije ostavio u dužnost da opisujem osobine Njegovih robova, niti mi to ahlak dopušta." Ovo je jedan dobar primjer kako čovjek, kada postane učen i kada ovlada ahlakom, izbjegava i ne praktikuje loše navike.

Jedna od sljedećih stvari na dnevnom redu Imama biće oživljavanje Kur’ana i tradicije Božijeg Poslanika. Sve što je od Božijih zakona bilo napušteno i zaboravljeno, u vrijeme imama Mehdija biće ponovno oživljeno. Put kojim je hodio Muhammed biće potpuno prohodan i proživljen. Postavlja se pitanje na koji način će to biti ostvareno, da li ratovima ili na neki drugi način? Božiji Poslanik nikada nije prvi započeo rat. Uvijek bi pustio da neprijatelj prvi odapne strijelu.

Savjetovao je da se u ratu poštuju žene, starci, djeca i njima nije smjela biti nanesena šteta. Zlostavljanje životinja bilo je strogo zabranjeno. Njegova blagost prema životinjama išla je do te mjere da je svoje ratnike savjetovao da ne dozvole da ih ponese pobjednički žar, pa da svoje jahalice tjeraju više nego što one mogu izdržati. U ratovima koje je on vodio drveće nikad nije bilo sječeno niti su usjevi paljeni. Imeci nisu bili prisvajani. Ako imam Mehdi bude ratovao, poštovaće sve principe koji ih se držao i Božiji Poslanik (s.a.v.). Kur’an će biti osnova društva. Poslanikova žalba upućena Allahu: "Bože, moj ummet je napustio Kur’an." neće više imati značenje. U suri (Al Ma'ida, 65-66) se kaže:

''A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja. Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih."

S obzirom da je Kur’an uzvišeniji od ove dvije knjige, kada se on sprovede u praksi, bez sumnje će poteći i Allahov berićet sa svih strana. U suri (Al A'raf, 96) stoji:

"...da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili."

Kada su jednog zapadnog sociologa pitali zašto su muslimani zaostali dok većina kršćana napreduje, odgovorio je: "Oni su njihov Kur’an zapostavili, a i mi smo naš Indžil zapostavili; samo što su oni odbacivanjem Kur’ana počeli nazadovati a mi smo odbacivanjem Indžila počeli napredovati. To je zbog toga što Kur’an od čovjeka traži razmišljanje i nauku, dok je Biblija protiv nauke i napretka. Tako, kada smo napustili Bibliju i otišli za naukom došlo je do našeg napretka, a kada su oni napustili Kur’an i zapostavili nauku neminovno su nazadovali."

Pomenutim ajetima sure Ma'ida i A'raf objašnjava se veza između ljudskog djela i samog čovjeka, s jedne strane, te čovjekovog djela i životne okoline, s druge strane. Npr. ako se čovjek potrudi i postane učenjak, taj njegov trud i znanje će dovesti do očitih rezultata u prirodi. Uzmimo u obzir slučaj Musaove majke koja je tražila od Allaha da učini da joj Firaun ne ubije njeno novorođeno dijete. Nakon toga bio joj je poslan vahj (objava) da dijete stavi u korpu i spusti u rijeku Nil, nakon čega će ga uzeti i njegov i Allahov neprijatelj.

Rečeno joj je da se ne brine, jer će joj biti ne samo vraćen nego i učinjen poslanikom. Kako je ovo bilo moguće? Allah je Taj pod čijom je vlašću priroda; ona je Njegov poslušni vojnik. Ista voda, koja je spasila Musaa a.s. i dala mu sigurnost, za Firauna je predstavljala propast i smrt. Ista ona vatra, čija je osobina da spaljuje i prži, za Ibrahima a.s. bila je hladna i ugodna.

Postavlja se pitanje: Da li na sva ova dostignuća, za koje sada znamo da će biti ostvarena u doba dolaska i vladavine imama Mehdija, zaista treba čekati njegov dolazak ili trebamo već početi raditi na njima? Potrebno je vidjeti da li smo ih u mogućnosti dostignuti ili ne. Prvo dostignuće bi bilo da se uvede pravedan zakon u društvo. Postavlja se pitanje da li smo mi u stanju sami uspostaviti ovakav zakon? Odgovor je pozitivan, zato što su svi Božiji poslanici pa i naš Poslanik došli sa zadatkom da čovjeku daju pravedan zakon za život.

Drugo dostignuće imama Mehdija je postavljanje Kur’ana za osnovu života. To možemo i sami učiniti, jer je Kur’an upravo i spušten da bude osnova naših života, i ako on to zaista i postane imaćemo najbolji život. Što se tiče opšteg mira, ako ne možemo uticati na mir u svijetu, barem ga možemo stvoriti u svojoj porodici, mjestu gdje radimo i sl. Mi imamo moć da kontrolišemo svoju srdžbu, jezik, ruke, oči, itd. Što se tiče širenja nauke i znanja, zar mi ne možemo biti od onih za koje je Božiji Poslanik rekao: "Blago onima koji kada gledaju uzimaju pouku, kada govore spominju Allaha, a kada šute razmišljaju."

Što se tiče dostignuća jedinstva u svijetu, postavlja se pitanje: "Zar ne možemo prevazići postojeće grupacije i podjele i uspostaviti kulturu jedinstva i sloge? Ako neko ima dobru osobinu, zar ga ne možemo pohvaliti? Ako neko od nama bliskih ima lošu osobinu zar ga ne možemo upozoriti na to i udaljiti se od onih koji, i pored toga, ostaju loši? Zar se ne možemo zbližiti s dobrim osobama, makar oni živjeli u drugom gradu, u drugoj zemlji?

Sljedeće dostignuće bilo bi razvoj i pribavljanje pravih ljudskih vrijednosti. Ukoliko ove vrijednosti oživimo u sebi, zar se nećemo moći okoristiti s onim što nam priroda pruža? Kur’an kaže da možemo. Jedan od zakona prirode jeste da jedinka uvijek slijedi većinu, pa ako se većina recimo povodi za Kur’anom, rezultat toga biće opći berićet, a ako samo jedinka slijedi Kur’an, onda će samo ona dobiti svoj dio berićeta. Ako postanemo učeni i bogobojazni i ako se upoznamo sa zakonima stvaranja, u najmanju ruku možemo sprovesti pravdu u svojoj porodici.

Porodica u kojoj vlada bogobojaznost i pobožnost, ostaviće utisak na komšije, i može se dogoditi da jedna osoba koja ide pravim putem utiče pozitivno na čitavu zajednicu. Kako mali svitac u potpunom mraku osvjetljava okolinu sebi i drugima, tako i čovjek koji se naoruža spomenutim osobinama, može osvijetliti potpuni moralni mrak i biti primjer drugima. Imam Homeini je vezano za ovo govorio: "Nemojte misliti da niste u stanju, jer svako može [u ahlaku] daleko napredovati."

Imam Ali je savjetovao Maliku Aštaru da, kada bude tražio savjetnike, ne uzima one koji se ističu i očekuju da im se dodijeli visoko mjesto. Među običnim narodom mogu se naći oni koji su bogobojazniji, koji više znaju i nemaju velikih očekivanja. Oni koji se busaju u prsa, hvale svojim umijećima i dostignućima, njihovi troškovi života su veći, u ratnim danima prvi će pobjeći i kada treba odriješiti kesu naći će stotinu razloga da to ne učine. Kada čovjek zapadne u krizu, takvi će ga prvi ostaviti i najbrže otići njegovim neprijateljima. Ljudi koji žive u zajednici pročišćenoj lijepim ahlakom i prosvijetljenoj čistom vjerom nemaju ni jednu od ovih osobina, što je pokazatelj da svaki od nas može postati jedna osnova zajedničkog življenja.

Sljedeći korak bi bio oživljavanje Kur’ana i sunneta Božijeg Poslanika. Zar i mi sami nismo u stanju da uradimo dosta toga po ovom pitanju? Samo moramo čvrsto odlučiti da Kur’an i sunnet Božijeg poslanika budu zvijezde vodilje u našim životima.