06-10-2022.17:16
Sevrski sporazumom (1920) i kako je Ataturk spriječio Evropu da podijeli Tursku
Na kraju Prvog svjetskog rata Osmansko carstvo je poraženo i u rasulu s evropskim vojskama koje su zauzele velike dijelove carstva i prijestolnicu Istanbul.
Nakon 600 godina, nekada moćno i veliko Osmansko carstvo koje je vladalo na tri kontinenta ležalo je razbijeno i u ruševinama, pitanje o kojem su svi razmišljali, a posebno Osmanlije, bilo je šta slijedi poslije.
Sa savezničkim trupama koje su okupirale glavni grad Osmanlija, predstavnici ratnih sila pobjednica potpisali su 1920. Sevrski sporazum koji je rasparčao i podijelio regije carstva na evropske sfere utjecaja.
Uslovi Sevrskog sporazuma bili su daleko strožiji od onih koje je Versajski ugovor nametnuo Nemačkoj imperiji. U stvari, učinili su da Versajski ugovor izgleda kao blaga šala u poređenju s onim čemu je Sevrski sporazum podredio turskom narodu i naciji.
Sevr je podijelio ne samo Osmansko carstvo, već i veći dio same Turske i dao svoje teritorije da bi njima upravljale evropske sile.
Internacionalizovao je Istanbul i Bosfor, dajući dijelove anadolske teritorije Grcima, Kurdima, Armenima, Francuzima, Britancima i Italijanima.
On je u osnovi pretvorio Osmansko carstvo u malu i ranjivu kršnu zemlju, sa sićušnom vojskom, s ogromnim brojem etničkih Turaka raseljenih iz nje i pod stranom okupacijom, dok su moreuz Bosfor i njegova drevna prijestolnica bili pod kontrolom evropskih sila i bez ikakvog direktnog izlaza na Sredozemno more.
Ovom krnjom turskom državom vladao bi korumpirani i izdajnički sultan Mehmed Vahideddin, čiji bi posao bio da bude marioneta evropskih sila i da izvršava njihove naloge.
Uslovi sporazuma izazvali su široko rasprostranjeno neprijateljstvo i nacionalistička osjećanja među Turcima širom Osmanskog carstva, a jedan čovek je ustao da predvodi turski otpor protiv njega, taj čovek bio je Mustafa Kemal Ataturk, otac današnje Turske.
Kako se pojavio Ataturk?
Ataturk (u stvari, nadimak Ataturk, koje mu je dala Velika nacionalna skupština Turske, bukvalno znači otac Turaka) je u Turskoj u to vrijeme već smatran ratnim herojem.
Njegovi podvizi u vođenju turske vojske i odbrani Turske od kombinovane britanske i australijske amfibijske invazije na Dardanele 1915. već su ga učinili slavnom i nacionalno poštovanom figurom u Turskoj.
Britanska imperija je 1915. godine iskrcala ogromne međunarodne snage od skoro pola miliona vojnika iz cijelog svijeta (Irci, Indijci, Australci, Novozelanđani i Francuzi) na turske obale.
Njihov cilj bio je da zauzmu poluostrvo Galipolje i na kraju osmansku prijestolnicu Istanbul. Osmanska vojska bila je iznenađena i na ivici sloma sve dok nepoznati oficir po imenu Mustafa Kemal nije preuzeo kontrolu, okupio ih i odveo do pobjede.
Godine 1919. Ataturk je, zajedno s grupom drugih istomišljenika turskih nacionalista, namjeravao da uzvrati stranim okupatorskim vojskama u Turskoj, odbaci Sevrski sporazum i stvori nacionalističku modernu sekularnu republikansku Tursku.
Ataturk je 1920. postao vođa Turskog nacionalnog pokreta. Uspostavio je privremenu vladu u današnjoj prijestolnici Turske, Ankari, te pokrenuo oružanu pobunu širom zemlje protiv Sevrskog sporazuma i podjele Turske.
Početak pobune protiv okupatora
Evropske sile nisu brinule niti obraćale pažnju na Ataturka i turske nacionaliste, misleći da će oni uskoro biti slomljeni i da će pobuna brzo nestati. Međutim, stvari su se odvijale drugačije od onoga kako su evropske sile očekivale.
U početku se činilo da će turski nacionalisti biti brzo poraženi od grčke vojske i njihovih evropskih saveznika, koji su držali turske nacionaliste u bjekstvu, ali uskoro će se ratna oseka okrenuti i Grci će biti ti koji će bježati od Turaka, sve do Grčke.
Ataturk će nastaviti da predvodi armije turskih nacionalista i porazi sve udružene armije potpisnice Sevrskog sporazuma i protjera sve strane okupacione snage iz Turske.
Pobjeda turskih nacionalista, u onome što je postalo poznato kao rat za tursku nezavisnost, primorala je evropske sile da ponište Sevrski sporazum i sastave novi, uzimajući u obzir želje Ataturka i turskog naroda.
To je dovelo do novog ugovora, Sporazum iz Lozane iz 1923. godine, u kojem je turski suverenitet očuvan kroz uspostavljanje današnje Republike Turske.
Sevrski sporazum označio je kraj Osmanskog carstva.
Međutim, Sevrski sporazum je također bio okidač koji je pokrenuo turski nacionalistički pokret i čitav niz događaja koji su kulminirali stvaranjem današnje Turske.
Naslijeđe Ataturkovih i turskih nacionalista, njihov rat za nezavisnost i uspješan otpor evropskim imperijalističkim silama izvor je nacionalnog ponosa Turske koji se proteže do danas, a današnja Turska je izgrađena oko postignuća Mustafe Kemala Ataturka.
Izvor: Dispropaganda
Na kraju Prvog svjetskog rata Osmansko carstvo je poraženo i u rasulu s evropskim vojskama koje su zauzele velike dijelove carstva i prijestolnicu Istanbul.
Nakon 600 godina, nekada moćno i veliko Osmansko carstvo koje je vladalo na tri kontinenta ležalo je razbijeno i u ruševinama, pitanje o kojem su svi razmišljali, a posebno Osmanlije, bilo je šta slijedi poslije.
Sa savezničkim trupama koje su okupirale glavni grad Osmanlija, predstavnici ratnih sila pobjednica potpisali su 1920. Sevrski sporazum koji je rasparčao i podijelio regije carstva na evropske sfere utjecaja.
Uslovi Sevrskog sporazuma bili su daleko strožiji od onih koje je Versajski ugovor nametnuo Nemačkoj imperiji. U stvari, učinili su da Versajski ugovor izgleda kao blaga šala u poređenju s onim čemu je Sevrski sporazum podredio turskom narodu i naciji.
Sevr je podijelio ne samo Osmansko carstvo, već i veći dio same Turske i dao svoje teritorije da bi njima upravljale evropske sile.
Internacionalizovao je Istanbul i Bosfor, dajući dijelove anadolske teritorije Grcima, Kurdima, Armenima, Francuzima, Britancima i Italijanima.
On je u osnovi pretvorio Osmansko carstvo u malu i ranjivu kršnu zemlju, sa sićušnom vojskom, s ogromnim brojem etničkih Turaka raseljenih iz nje i pod stranom okupacijom, dok su moreuz Bosfor i njegova drevna prijestolnica bili pod kontrolom evropskih sila i bez ikakvog direktnog izlaza na Sredozemno more.
Ovom krnjom turskom državom vladao bi korumpirani i izdajnički sultan Mehmed Vahideddin, čiji bi posao bio da bude marioneta evropskih sila i da izvršava njihove naloge.
Uslovi sporazuma izazvali su široko rasprostranjeno neprijateljstvo i nacionalistička osjećanja među Turcima širom Osmanskog carstva, a jedan čovek je ustao da predvodi turski otpor protiv njega, taj čovek bio je Mustafa Kemal Ataturk, otac današnje Turske.
Kako se pojavio Ataturk?
Ataturk (u stvari, nadimak Ataturk, koje mu je dala Velika nacionalna skupština Turske, bukvalno znači otac Turaka) je u Turskoj u to vrijeme već smatran ratnim herojem.
Njegovi podvizi u vođenju turske vojske i odbrani Turske od kombinovane britanske i australijske amfibijske invazije na Dardanele 1915. već su ga učinili slavnom i nacionalno poštovanom figurom u Turskoj.
Britanska imperija je 1915. godine iskrcala ogromne međunarodne snage od skoro pola miliona vojnika iz cijelog svijeta (Irci, Indijci, Australci, Novozelanđani i Francuzi) na turske obale.
Njihov cilj bio je da zauzmu poluostrvo Galipolje i na kraju osmansku prijestolnicu Istanbul. Osmanska vojska bila je iznenađena i na ivici sloma sve dok nepoznati oficir po imenu Mustafa Kemal nije preuzeo kontrolu, okupio ih i odveo do pobjede.
Godine 1919. Ataturk je, zajedno s grupom drugih istomišljenika turskih nacionalista, namjeravao da uzvrati stranim okupatorskim vojskama u Turskoj, odbaci Sevrski sporazum i stvori nacionalističku modernu sekularnu republikansku Tursku.
Ataturk je 1920. postao vođa Turskog nacionalnog pokreta. Uspostavio je privremenu vladu u današnjoj prijestolnici Turske, Ankari, te pokrenuo oružanu pobunu širom zemlje protiv Sevrskog sporazuma i podjele Turske.
Početak pobune protiv okupatora
Evropske sile nisu brinule niti obraćale pažnju na Ataturka i turske nacionaliste, misleći da će oni uskoro biti slomljeni i da će pobuna brzo nestati. Međutim, stvari su se odvijale drugačije od onoga kako su evropske sile očekivale.
U početku se činilo da će turski nacionalisti biti brzo poraženi od grčke vojske i njihovih evropskih saveznika, koji su držali turske nacionaliste u bjekstvu, ali uskoro će se ratna oseka okrenuti i Grci će biti ti koji će bježati od Turaka, sve do Grčke.
Ataturk će nastaviti da predvodi armije turskih nacionalista i porazi sve udružene armije potpisnice Sevrskog sporazuma i protjera sve strane okupacione snage iz Turske.
Pobjeda turskih nacionalista, u onome što je postalo poznato kao rat za tursku nezavisnost, primorala je evropske sile da ponište Sevrski sporazum i sastave novi, uzimajući u obzir želje Ataturka i turskog naroda.
To je dovelo do novog ugovora, Sporazum iz Lozane iz 1923. godine, u kojem je turski suverenitet očuvan kroz uspostavljanje današnje Republike Turske.
Sevrski sporazum označio je kraj Osmanskog carstva.
Međutim, Sevrski sporazum je također bio okidač koji je pokrenuo turski nacionalistički pokret i čitav niz događaja koji su kulminirali stvaranjem današnje Turske.
Naslijeđe Ataturkovih i turskih nacionalista, njihov rat za nezavisnost i uspješan otpor evropskim imperijalističkim silama izvor je nacionalnog ponosa Turske koji se proteže do danas, a današnja Turska je izgrađena oko postignuća Mustafe Kemala Ataturka.
Izvor: Dispropaganda