06-02-2023.15:43
Blagodat rađanja
Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.
Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.
Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.
Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".
Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)
Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.
Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.
Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.
Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".
Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)