Vakat | Forum

Blagodat rađanja

Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.

Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.

Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.

Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".

Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)

Faze poroda ili porođajna doba

Svaka žena doživi porod na svoj način. Najgore što možemo reći ženi koja treba roditi uskoro, a pogotovo svoje prvo dijete, jeste prenijeti svoje iskustvo s poroda koje smo mi subjektivno doživjele. Priče kako je žena rađala trideset šest sati i više, a pri tome imala stalno istu razinu bolova apsolutno su nerealne. Sjetimo se i priča naših majki i nena koje su u daleko boljoj fizičkoj spremi rađale u njivama ili same u kućama (uz pomoć babica). Probajte analizirati koliko danas žena ima mogućnosti, te činjenicu da svaka treća ili četvrta trudnica prenosi trudnoću, i da je porod induciran lijekovima, zato što je apsolutno zapustila svoje tijelo tokom trudnoće. Ako si trudna, bolesna nisi. U posebnom stanju jesi i treba paziti na mnoge stvari, osobito ako je trudnoća rizična. Ali, praviti od sebe invalida nedopustivo je i nešto što se na porodu najviše obije o glavu.

Zato ćemo u nekoliko rečenica proći kroz svaku fazu poroda i što se rodilja više pripremi za svaku od njih, to će joj biti lakše proći pribrano i staloženo kroz sve. Opet, ponavljamo, tijelo žene je dizajnirano za porod i treba ga samo slušati.
Prvo porođajno doba

Ovo je najduži period porođaja tokom kojeg se otvara ušće maternice. Kod prvorotkinja obično traje od sedam do deset sati, a kod višerotkinja pet do sedam sati. To ne znači da pet-deset umirete od bolova, nego se suočavate s jačim bolovima i pripremate psihički i tjelesno za izgon bebe.

Početak porođaja ne odvija se uvijek po istom scenariju. Većina žena u početku osjeća nelagodu (tupu bol) u donjem dijelu trbuha ili nisko u leđima koja postupno prelazi u kontrakcije maternice. Učestalost i jačina tih trudova sve se više pojačava.

Prvi trudovi pojavljuju se u intervalima od deset-petnaest minuta i traju petnaest do trideset sekundi i osjećaju se vrlo lagano. Neposredno prije rođenja traju od šezdeset do devedeset sekundi s intervalom od jedne do tri minute. Ovdje zastani i prvo pojedi dobar, energetski, visokokalorični obrok. Porođaj iz filma gdje ženi puca vodenjak i ona rađa u roku od tri do pet minuta nešto je što se većinom i dešava samo u filmovima ili kod 3--5% žena. Pored konkretnog obroka, pripremite sebi datule koje će vam u svakom dijelu pomoći za pojačavanje kontrakcija i lakšu drugu fazu poroda. Napominjemo da ih treba jesti tokom cijele trudnoće. O dobrobiti datula, a pogotovo tokom poroda, pisali smo u 90. broju časopisa El-Asr u tekstu "Datula -- najzdravije voće". Pripremite vodu, orašaste plodove i čurekotovo ulje (ulje crnog kima), koje također ubrzava kontrakcije maternice i zato se ne preporučuje konzumirati tokom trudnoće (detaljno o njemu čitajte u časopisu El-Asr, broj 98 i 99). Okupajte se i, najvažnije, klanjajte barem dva rekata namaza, uvjereni u odredbu Uzvišenog Gospodara da će ishod biti najbolji po vas i bebu. Šetajte i slušajte svoje tijelo, koji položaj mu je najlakši za izdržavanje ove faze poroda.

Glavni znak početka porođaja je sve jači intenzitet trudova. Kod nekih žena proces rađanja započinje od trenutku izlijevanja plodove vode i tek nakon toga počinju trudovi. Trudovi izazivaju postupno skraćivanje vrata maternice (cerviksa) koji uskoro nestaje, širi se i spušta propuštajući djetetovu glavu u rodnicu. U tome joj pomaže hormon oksitocin, te prostaglandini koji potiču aktivnost miometrija (mišićnog sloja maternice). Oksitocin (hormon ljubavi) ovdje je jako važan, kao i podrška vašeg supruga ili vama bliske ženske osobe. Zagrljaj od trideset sekundi potiče lučenje većih količina oksitocina, pa koristite maksimalno tu činjenicu kako biste u svome tijelu prirodno proizveli hormon koji će pomoći skraćenju faze trudova.

Kad se ušće u potpunosti otvori, trudovi vrše sve jači pritisak na vodenjak koji tada prsne (ali ne filmski, voda samo lagano curi). Tim činom započinje druga faza poroda ili drugo porođajno doba. Ako vodenjak pukne prije početka trudova, potrebno je odvesti se u rodilište, po mogućnosti u ležećem ili poluležećem položaju. Vodenjak više ne štiti dijete od infekcija i potreban je strogi nadzor ploda. Nakon pregleda liječnik će odlučiti treba li trudove izazvati na umjetan način ili će se pričekati spontani trudovi, a do tada će nadzirati rodilju kontrolirajući krvnu sliku i sprečavajući razvoj infekcije. Ujedno će se provjeravati širenje vrata maternice, njegova dužina, tonus i položaj u rodnici.

Dijete osjeća neuobičajenu nelagodu i oštro reagira na mamino stanje i proživljava slične emocije kao i ona. Ako je mama uznemirena, i dijete će dobiti svoju dozu stresnih hormona. Ako je mama smirena i sigurna u sebe i liječničku ekipu, dijete će lakše podnijeti porođaj. Iako je teško kontrolirati strah, pravodobna priprema i informiranost o fazama porođaja smanjuje zabrinutost rodilje i time olakšava proces rađanja svima -- i ženi i djetetu, opstetričaru i primaljama koje vode porođaj.

Kako se ponašati? Rodilja bi se trebala opustiti, oko sebe imati mir i ugodno se osjećati. Kako bi oksitocin obavljao svoju funkciju, opuštenost trudnice više je nego poželjna. Zbog toga prilikom porođaja treba paziti da svjetlo nije direktno usmjereno u ženinu glavu, da je ne ometa buka iz okoline, ukoliko ste u mogućnosti, slušajte Kur'an, sura Merjem nevjerovatno opušta. Neka se vaš suprug pobrine za to da se iz vaše okoline makne bilo ko sa strane ko će svojom pričom ili prisustvom ometati rodilju.

Pravilo zlata vrijedno -- dišite trudove, probajte čak u trudovima uz disanje brojati od dvadeset prema nula, kako bi fokus bio na tome, a ne boli. Ali pravilo, također, zlata vrijedno -- ako vam se vrišti -- vrištite, ako tako lakše podnosite bol, onda tako i otpustite. Zapamtite, najvažnija ste vi, za dobrobit vas i bebe, a ne što će neko misliti. Ukoliko ste u ovoj fazi već u bolnici, znajte da su oko vas ljudi koji rade svoj posao, jednako kao vi svoj. Istraživanje je pokazalo da puštanje zvukova na izdisaju poput revanja konja, dovodi do još bržeg skraćivanja cerviksa, stoga, zauzmite položaj i zvuk koji vam odgovara.

Budite precizni u iznošenju želja što se tiče intenziteta i duljine trajanja bilo čijeg društva, dodira, masaže te mjesta na leđima gdje vam najviše odgovara. Ako pak ne želite da vas se dodiruje, samo recite, jer to je također sasvim prirodno. Znojenjem se gubi puno tekućine, stoga je treba redovito i dalje uzimati.

Drugo porođajno doba -- izgon djeteta

Tokom trudova žena sve više gubi kontakt s realnošću. Što je sam čin izgona bliži, postaje sve odvojenija od svijeta, što nije nimalo čudno s obzirom na bolove koje trpi. Trajanje trudova je individualno i može biti vrlo iscrpljujuće.

Drugo porođajno doba započinje kad je ušće potpuno otvoreno (10 cm), vodenjak je prsnuo, a glavica je na izlazu. Trudovi su još intenzivniji i učestaliji. Pojavljuju se svake dvije minute, a traju oko stotinu sekundi. Prvorotkinjama će drugo porođajno doba trajati jedan od dva sata, a višerotkinjama oko trideset minuta, no često je dovoljno i pet do deset minuta.

Produljenje trajanja drugog porođajnog doba ovisi o pripremljenosti i osjetljivosti trudnice. Trajat će duže ako rodilja ne tiska paralelno s trudom i steže mišiće dna zdjelice kad ne treba.

Do sada ste, ovisno o tome je li vam prsnuo vodenjak ili ne, ležali, stajali, hodali i slično, a sad ćete najradije poželjeti sagnuti se i uhvatiti za nešto ili nekoga. Možda ćete poželjeti čučnuti. Pratit će vas osjećaj sličan onome kao da ćete imati stolicu i dobit ćete nagon za tiskanjem. To je znak da se djetetova glavica nalazi na dnu zdjelice i da uskoro slijedi porođaj. Izgon ploda je snažan refleks koji se odvija čim je dijete na to spremno. Slušajte svoje tijelo i pratite ga!
Treće porođajno doba

Napokon možete odahnuti. Tiskanje je završilo, a dijete je prvi put samostalno udahnulo. Iscrpljeni, ali s velikim olakšanjem slušate njegov prvi plač i prvi put ga možete vidjeti. Sva vaša osjetila usmjerena su na dijete koje ćete dobiti u naručje. Nakon kratkog brisanja i pregleda dobit ćete ga na trbuh -- i tu započinje stvaranje posebne bliskosti između vas i djeteta.

Što se događa u tijelu? Tokom trećeg porođajnog doba normalno je da izgubite određenu količinu krvi. U tom se razdoblju odvaja posteljica od maternice i tom se prilikom kidaju stvorene krvne žile koje su povezivale posteljicu s maternicom.

Lijekovima se preventivno djeluje na skraćivanje trećeg porođajnog doba smanjenjem krvarenja. O količini izgubljene krvi ovisit će i brzina oporavka. Nakon druženja s djetetom ponovo ćete osjetiti lagane trudove. Za dvadeset do trideset minuta oni će pomoći da porodite posteljicu i uđete u posljednje, četvrto porođajno doba. Beba se nakon početnog upoznavanja s majkom, odnosi na pranje i sve ostale potrebne pretrage. Ne brinite, to neće umanjiti vašu vezu, kao ni lučenje obilja hormona ljubavi -- oksitocina kojim ste sada preplavljeni.
Četvrto porođajno doba

Otprilike prva dva sata od porođaja obično se smatra četvrtom fazom porođaja. U početku se rodilja nadzire u rađaonici, a zatim, ako oporavak teče po planu, seli se u odjel za babinjače. Postoji mogućnost da osjećate neke od nuspojava lijekova, npr. Treskavicu ili su vam još obamrli dijelovi tijela uslijed epiduralne. Možete se osjećati ošamućeno i iscrpljeno ili pak preplavljeni osjećajima koje izaziva bura hormona.

U ovom razdoblju mišićna vlakna maternice stežu prekinute krvne žile na čijim se rubovima stvaraju ugrušci krvi koji su presudni za sprečavanje krvarenja iz maternice. Dakle, krvarenje se naglo smanjuje. Zbog mogućih rizika od nastavka krvarenja ili ozljede mekog porođajnog kanala, prati se opće stanje rodilje, stegnutost maternice, visina dna maternice.

Ovaj period je iznimno važan za psihičku, emocionalnu i fizičku stabilnost rodilje. Najveća podrška i pomoć u povratku kući i brizi za maleno biće jesu skuhan, topao obrok i vođenje brige o ostalim kućnim poslovima. Njezina maternica ima veličinu velikog kuhinjskog tanjira ili lubenice. Treba joj četrdeset dana do šest mjeseci da se sve vrati u položaj od prije. Budite maksimalna podrška. Ako ste svekrva ili majka rodilje koja ovo čita, molim vas ne dajite savjete kako rodilja nema mlijeka, kako treba ovo ili ono. Njezino tijelo savršeno luči sve što je potrebno. Vaše je samo da budete podrška, a ne kamen spoticaja, a čemu danas, nažalost svjedočimo u velikom broju slučajeva.

Citat:"Jedi, pij i budi vesela"

"I ona (Merjem) zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!', uzviknu ona. I melek, koji je bio niže nje je zovnu: 'Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi, pij i budi vesela.'" (Merjem, 22--25)

Kada pročitamo ovaj ajet, shvaćamo da je islam kao savršena vjera, model i sistem života, apsolutno definirao svaki segment našeg života. Cijeli naš tekst iznad je samo potvrda ovih riječi. No, zdrav razum žene opet se pita kako u tim trenucima da budem vesela? Emocije kojima je žena izložena najviše utječu na svaku od faza poroda i njezin život uz bebu dalje. Zato je neizmjerno važna priprema za svaku od ovih faza. Smijte se, pripremite sve ono što vas veseli u tom postupku rađanja novog života, te privilegije kojom vas je Uzvišeni Allah oplemenio. Probajte i u najvećoj boli novog rađanja nasmijati se i shvatiti da će kroz koji sat ili minutu sve biti iza vas, a novi život u vašim rukama. Ove riječi kojima je Uzvišeni Allah hrabrio Merjem pri rađanju poslanika Isaa, alejhis-selam, treba da nam budu vodilja i afirmacija svake žene muslimanke koja rađa. I veličajte Uzvišenog Allaha, Koji nas je doveo do trenutka rađanja novog, zdravog života.

Ne žalostite se ako ste primorani roditi na carski rez. Pristupate operativnom zahvatu radi donošenja na svijet novog života, onda kada je za to prisutna medicinska indikacija.

I sjetimo se samo skrivenih radosti koje nas čekaju, za svih devet mjeseci nošenja ploda, svega što smo prolazile od trenutka zanošenja do izgona. Sjetimo se skrivenih radosti koje nas čekaju za svaku kap mlijeka kojom nahranimo naše dijete, ljubav, pažnju koju pružimo i milost u našim srcima dobijemo.

Nema li veće blagodati od nošenja novog života u utrobi!? Hvala pripada Uzvišenom Gospodaru svjetova!

Uzvišeni Allah odlikovao je ženu time da bude majka i zaista je sretna ona žena koja bez straha zatrudni i koju kroz život vodi osnova njezina postojanja. Uzvišeni Allah počastio je ženu maternicom, najsigurnijim utočištem i mjestom za stvaranje novog života, savršenom mašinerijom, čiji je najsitniji detalj razrađen i nevjerovatno usklađen da iznese jedno biće.

Od kapi sjemena do apsolutno novog života koje kasnije živi i stvara. Uzvišeni Allah u Kur'anu detaljno opisuje stvaranje čovjeka riječima: "O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje -- pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." (El-Hadždž, 5)

U ovom članku u tri dijela bavit ćemo se nevjerovatnim naučnim dokazima Allahovog stvaranja, kroz sve faze koje prethodni ajet navodi.

Šta i kako potvrđuje nauka?

U brojnim znanstvenim djelima možemo pročitati šta se sve dešava s plodom od trenutka začeća do formiranja bebe koja je spremna izaći u vanjski svijet. Medicina je toliko uznapredovala da može objasniti i većinu svih poremećaja koji nastaju na genetskoj osnovi, ali i nekim drugim, pa se rode djeca s različitim deformitetima. Internet je preplavljen videima od začeća do rođenja. Nevjerovatna su dostignuća tehnologija gdje putem 4D ultrazvuka možete bebu od dvanaest sedmica promatrati uživo, skoro kao da vam je u rukama.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Vaše stvaranje u utrobama vaših majki odvija se tako što četrdeset dana budete sperma (nufta), zatim isto toliko vremena budete zakvačak (aleka) i isto toliko komadić mesa (mudga). Potom Allah Uzvišeni pošalje meleka da udahne dušu." (Sahihu Muslim)

Ako je Svemogući odredio da se trudnoća desi, ona će se i desiti, bez obzira na okolnosti. Sigurno i sami svjedočite brojnim primjerima kada žena zatrudni iako je to medicinski bilo apsolutno nemoguće (bilo da se radi o nekoj bolesti, ili korištenju nekog oblika zaštite da do trudnoće ne dođe). Zato, trudnoća se nikada nijednoj ženi nije "dogodila", nego je ona pomno planirana od Uzvišenog Gospodara. Tako je poznat i hadis koji prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu, u kojem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah je za maternicu zadužio meleka koji govori: 'O Gospodaru, sada je kap sjemena! O Gospodaru, sada je zakvačak! O Gospodaru, sada je komad mesa!' A kada Allah htjedne okončati stvaranje tog ljudskog bića, melek kaže: 'O Gospodaru, hoće li biti muško ili žensko? Hoće li biti sretan ili nesretan? Kakva će mu biti opskrba i koliko će živjeti?' I melek sve to zapiše dok je taj plod još u utrobi svoje majke." (Buhari i Muslim)

Faza kapi sjemena

U 5. ajetu sure El-Hadždž Uzvišeni je Allah jasno opisao sve faze nastanka čovjeka. Nešto što tadašnji razvoj znanosti nije mogao ni zamisliti, a kamoli postaviti neku teoriju. Krenimo redom.

Najjednostavnije rečeno, trudnoća počinje usađivanjem oplođenje jajne stanice u endometrij maternice. Ona je posljedica spajanja muške (spermatozoida) i ženske spolne stanice. Ukratko, ovulacijom iz Graafovog folikula zrela jajna stanica dospijeva u lumen jajovoda, gdje biva opkoljena spermatozoidima koji nastoje prodrijeti u nju. Po probijanju vanjske opne jajne stanice i ulaska spermatozoida u nju, dolazi do zgušnjavanja opne koja na taj način sprečava ostale spermatozoide da prodru u nju. Pri prodoru u jajnu stanicu dolazi do miješanja sadržaja spermatozoida s jezgrom jajne stanice. Embrionalni razvitak započinje neposredno nakon oplodnje i odvija se u četiri faze: brazdanje, formiranje zametnih listića, osnivanje organa i histološka diferencijacija organa.

Oplođena jajna (zametak) stanica pod djelovanjem peristaltičkih pokreta jajovoda i vodene struje koja nastaje kretanjem trepetljika epitela u tubama dospijeva u šupljinu maternice i tada dolazi do implantacije oplođenog jajašca. Usađena jajna stanica naziva se zametak ili embrij. Po završenoj organogenezi, poslije trećeg mjeseca trudnoće, začetak postaje plod, odnosno fetus.

U drugoj sedmici nakon oplodnje zametak se implantira unutar maternice. Tada je najosjetljivije živo biće i kada ne bi imao određenu zaštitu, pri bilo kakvom majčinom pokretu ili promjeni temperature ili udaru, doživio bi takav šok da bi odmah umro. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: "...On vas stvara u utrobama majki vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine..." (Ez-Zumer, 6).

U vrijeme kada je objavljen ovaj ajet znanost nije mogla ni pretpostaviti da postoji nešto što štiti bebu unutar majke. Tada se još nije ni znalo da postoji zametak i da treba zaštitu. Tek se stoljećima kasnije došlo do saznanja da postoje tri zone zaštite zametka unutar majčine utrobe. To su zid trbuha, zid maternice i amnionski mjehur (posteljica). Zametak svoj lagani razvoj provodi na jednom sasvim mračnom mjestu, pod zaštitom ova tri sloja. Amnionski mjehur ispunjen je fluidom, koji upija vibracije, uravnotežava pritisak, onemogućava da se amnionska opna zalijepi za embrij i lagodno okretanje zametka u maternici. Kada se plod ne bi mogao kretati, ostao bi samo kao masa mesa, bio bi prekriven ranama zbog toga što bi mjesecima bio položen na istoj strani i došlo bi do niza komplikacija. Isto tako, veoma je bitno da se zametak ravnomjerno zagrijava sa svih strana. Zahvaljujući tome što tekućina ravnomjerno prenosi toplinu, bez obzira na vanjsku, temperatura zametka iznosi 31°C.

Zanimljiva su i druga tumačenja navedenog ajeta. Jedno od njih jeste da ovaj ajet upućuje na tri različita okruženja ili na tri različite faze našeg stvaranja u majčinoj utrobi. U tom tumačenju tri tmine su bile:

1.) Fallopijeva tuba -- nakon što se spoji spermatozoid i jajna stanica, svoj put nastavljaju kroz Fallopijevu tubu. Zigot, koji napreduje dužinom Fallopijeve tube, razvija se diobom ćelija.

2.) Zid maternice -- na ovom dijelu provodi se faza kačenja (alek).

3.) Amnionski mjehur koji je, oko zametka, ispunjen posebnom tekućinom. Preostali dugi dio razvoja provodi se ovdje.

Gledajući izvana, misli se da nema razlike među ovim tamnim mjestima. Međutim, kada bismo se mogli smanjiti na veličinu minijaturne stanice i prošetati po ovim mjestima, uvidjeli bismo razlike među njima. Prva tamna zona podsjeća na tunel, koji je ogroman u odnosu na ćeliju. Druga tamna zona je veoma mračna šuma. Treća zona, pak, podsjeća na tamne morske dubine.

Dakle, postoje tri sloja ili tri prostora kroz koja embrij prolazi. Zanimljivo je i to da se faze provedene u ovim mračnim mjestima u svim znanstvenim knjigama dijele i analiziraju kao tri sljedeće faze:

1. Predembrionalna faza, poznata kao prvi trimestar trudnoće, unutar koje zigot raste diobom ćelija. Kada se stanice množe, organiziraju se u tri sloja i to traje prve dvije sedmice.

2. Embrionalna faza, poznata i kao drugi trimestar trudnoće, traje od druge do osme sedmice trudnoće i tokom ovog perioda zametak se naziva živim embrionom. U ovom se periodu iz slojeva stanica počinju formirati osnovni organi. Fascinantno je kako se u ovoj fazi iz samo tri zametna listića stvara cijeli jedan život. Ti zametni listići su: ektoderm, mezoderm i endoderm, iz kojih nastaju svi organi u kasnijim procesima razvoja. Napominjemo da je cijeli ovaj proces izrazito opsežan, stoga navodimo samo najosnovnije činjenice. Cjelokupno područje je u domeni embriologije. No, ono što se zna jeste da se iz vanjskog sloja ektoderma razvija krajnji sloj kože, središnji i periferni živčani sistem, oči, unutarnje uho i mnoga vezivna tkiva. Iz mezoderma se razvija srce, početak krvožilnog sistema, kao i kosti, mišići i bubrezi. Iz endoderma će se početi razvijati pluća, crijeva i mokraćni mjehur.

3. Faza fetusa, treći trimestar trudnoće, unutar koje se embrion već označava kao fetus. Pojavljuju se lice, ruke i noge, te fetus postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje čovjeku. Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i traje sve do poroda. (Medicinski dio preuzet iz knjige Langmanova medicinska embriologija, T. W. Sadler, Školska knjig.)

Faza zakvačka -- alek

Kao što se i u 5. ajetu sure El-Hadždž navodi, naše stvaranje odvija se prelaskom iz jedne faze stvaranja u drugu. Zajednička odlika svih faza jeste da su u svakoj od njih vidljivi dokazi stvaranja.

Važno je napomenuti i da niti u jednoj drugoj knjizi, mimo Kur'ana, ne možete naći bilo koje od ovih saznanja -- ni prije Kur'ana, a ni 1.000 godina nakon njegove objave. Kur'an je skrenuo pažnju i na stvaranje smjese sjemena, i na naše stvaranje od malog dijela te smjese.

Embriju, koji se razvija u maternici, Kur'an je davao imena izvedena iz oblika u kojima se nalazi, poput: zakvačak (alek), zalogaj mesa (mugda). Na taj način Kur'an je formirao svojevrsnu terminologiju koja je slikovito prikazivala stanja u kojima se nalazi zametak. Opet, niko prije Kur'ana nije iznio da se prvo formiraju kosti, a potom mišići. U hiljadugodišnjoj historiji nećete, isto tako, naići ni na jednu knjigu, mimo Kur'ana, koja je skrenula pozornost na različite tmine u stvaranju čovjeka.

Isto tako, u vrijeme poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije postojala embriologija kao naučna grana. Naznaka za njezino razvijanje jesu riječi Uzvišenog Allaha: "Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena učinimo zakvačkom (alek)..." (El-Mu'minun, 13--14). U to vrijeme nisu postojali ni termini vezani za embriologiju. Najslikovitijim riječima tog vremena, Kur'an objašnjava stanje embrija i etape kroz koje prolazi. Zigot, koji je jedna minijaturna kapljica ubačena u maternicu, "kači se" za zid maternice. Eto, objašnjavajući ovaj slučaj kačenja ili prianjanja, Kur'an nam govori o jednoj fazi kroz koju prolazimo u toku našeg nastanka, koja nije bila poznata u doba kada je on objavljivan. Iz tog razloga, prevoditi riječ alek kao embrion, što je izvan njenog temeljnog značenja, nije podesno i zbog toga što prijevod neće biti u dovoljnom skladu sa originalom, ali i s aspekta nepreciznog iznošenja poruke ajeta. Međutim, razvojem embriologije ustanovljeno je da mi u maternici doista prolazimo kroz jednu fazu koja je sasvim u skladu sa temeljnim značenjem riječi alek.

Isto tako, analiziramo li djela koja su napisana prije objave Kur'ana ili u stoljećima nakon objave, uvjerit ćemo se da su o pitanju razmnožavanja čovjeka ljudi konstantno iznosili pogrešne ideje. U tom kontekstu su se tokom srednjeg vijeka pojavile izmišljene priče i neutemeljene špekulacije. Tadašnja temeljna teorija embiologije bila je Harveyeva ideja, iz 1651., koji je mislio da se "sve živo najprije formira od jajne stanice, a da se embrij formira u odvojenim fazama". U 17. stoljeću, kada se već koristio mikroskop, još uvijek se raspravljalo o ulogama jajne stanice i spermatozoida. Veliki prirodoslovac Bonnet (1720--1793) smatrao je da se ženska jajna stanica sastoji od ogromnog broja manjih jaja, jednih unutar drugih, i razvio je teoriju o "prethodnom oblikovanju", prema kojoj dijete nastaje iz svoje minijature, a smatrao je da isti princip vrijedi i kod životinja. Ova teorija bila je vrlo popularna u 18. stoljeću. (Caner Taslaman, Kur'an, nenadmašni fenomen, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, str. 176)

Nakon što je iznio ove detalje, prof. dr. Maurice Bucaille, koji je otkrio sklad između nauke i Kur'ana i primio islam, daje sljedeći komentar: "Preko 1.000 godina prije 18. stoljeća, u kome su se još uvijek uvažavale iluzorne doktrine, ljudi su se upoznali s Kur'anom. Njegova saopćenja u kontekstu razmnožavanja čovjeka, u jednostavnom objašnjenju, sadrže temeljne činjenice, a ljudima su trebala stoljeća da to otkrije." Isto tako, Keith Moore, profesor anatomije na kanadskom Toronto univerzitetu, tvrdi sljedeće: "Ono što Kur'an iznosi o embriologiji bilo je nemoguće reći u 17. stoljeću. Štoviše, ovi podaci nisu bili u potpunosti poznati čak ni u prošlom stoljeću. Ove ajete tek sada razumijemo u potpunosti, budući da nam je moderna embriologija pružila mogućnost njihovog razumijevanja." (Maurice Bucaille, Kur'an, Biblija i nauka, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 288)

I, doista, analiziramo li historiju, vidjet ćemo da je, bez ikakvih grešaka, jedino Kur'an iznio pravu istinu razvoja čovjeka u majčinoj utrobi. Primjera radi, uzmimo ajete citirane u ovom poglavlju, koji govore da čovjek u majčinoj utrobi prolazi fazu kada je zakvačak. Ne može se, mimo Kur'ana, navesti niti jedan jedini izvor u cijeloj historiji koji je iznio ovu činjenicu. Ljudski rod je za to saznao na znanstvenoj platformi i to tek u nedavnoj prošlosti, otkrićem i usavršavanjem mikroskopa, akumulacijom znanja iz oblasti fiziologije, anatomije i embriologije.

Dokazi u fazama kroz koje prolazi embrij

Spermatozoid, koji u jajetu nađe svoju drugu polovinu, kroz Fallopijevu tubu ili jajovod napreduje prema maternici. Prilikom ovog putovanja embrij se ne lijepi za jajovod. Embrij se kreće prema maternici, a kada stigne u maternicu, zakači se na dobro prokrvljenom zidu, gdje su, dakle, guste krvne žile. Napokon započinje faza aleka ili zakvačka, o kojoj govori Kur'an.

Kako to da se ova gomila nerazumnih, nemoćnih stanica zaputi prema maternici, kao najpodesnijem, čak i jedinom podesnom mjestu za nju? Kako to da se embrij, poput pijavice, lijepi za maternicu i da tu uzima hranu potrebnu za rast? (Pijavica je jedno od sporednih značenja riječi alek!) Kačanje embrija za zid maternice u fazi alek moguće je zahvaljujući postojanju složenog sistema. Da bi razbio kiseli sloj na zidu maternice, embrij luči enzim zahvaljujući kojem se pokreće hemijska reakcija koja omogućava prodiranje embrija kroz površinu maternice za koju se pričvrsti poput biljke. Na kraju, svoje potrebe za hranom i kisikom, embrij podmiruje s tog mjesta. Enzim, koji embrij luči, omogućava ovo spajanje sa zidom maternice.

Način na koji embrij nalazi mjesto na kojem će se zakačiti dokaz je da je on poslan kao dio jednog velikog plana. Ćelije embrija u maternici obavljaju takve operacije da onaj ko ih analizira može pomisliti kako su ove stanice bića koja posjeduju nadnaravnu pamet. Laurie Iten, biolog sa Pudrue univerziteta, koji je oduševljen ovim naizgled svjesnim djelovanjem stanica, kaže: "Vjerujemo da ćelije međusobno pričaju. One nisu nijeme." (Medicinski dio preuzet iz knjige Langmanova medicinska embriologija, T. W. Sadler, Školska knjiga)

Faza grude mesa

Uzvišeni Allah u Kur'anu iznosi sljedeću fazu razvoja zametka, a to je faza nastanka grude mesa, koja nastupa nakon kačenja na zid maternice. Uzvišeni kaže: "Pa onda kap sjemena alekom učinimo, zatim od aleka zalogaj mesa stvorimo..." (El-Mu'minun, 14).

I, doista, zbog toga što je sićušan, a i zbog toga što će se njegove kosti tek naknadno formirati, embrij u maternici izgleda kao zalogaj mesa. Osim toga, zanimljivo je i to da u jednoj fazi embrij, kao što se može vidjeti i na slici, ima oblik kao da nosi otiske zuba. Zato, činjenica da je embrion u ovoj fazi razvoja opisan kao zalogaj mesa, nesumnjivo predstavlja prvorazredan fenomen.

Izraz "zalogaj mesa" spominje se i u 5. ajetu sure El-Hadždž, gdje se govori da smo stvoreni od "djelimično vidljivog, a djelimično nevidljivog zalogaja mesa". Doista, zbog toga što je u ovoj fazi embrij dostiže veličinu vidljivu ljudskom oku, a nevidljiv da se mogu raspoznati njegovi detalji, u skladu je s formulacijom "djelimično vidljiv, a djelimično nevidljiv".

Za fazu koja se u Kur'anu spominje kao zalogaj mesa, prof. dr. Keith L. Moore kaže: "Što ovi ajeti govore ustanovili smo kada smo analizirali embrij iz tog stadija, jer kada navrši 28 dana, embrij dobije prepoznatljivu strukturu, koja vizualno sliči otiscima zuba. Od plastike smo napravili embrij u ovom stadiju i žvačući na njemu smo ostavili tragove zuba. Slika koja se pojavila nevjerovatno je sličila stadiju embrija koji smo analizirali i veoma lijepo je objašnjavao zašto o ljudskom embriju Kur'an govori kao o zalogaju mesa." (izvor)

Dalje, uzastopnom diobom samo jedne ćelije formiraju se različiti organi, različita tkiva. Mi, koji smo u jednoj fazi stvaranja bili zalogaj mesa, kada dođe vrijeme, postat ćemo ljudsko biće koje ima sve organe, mišiće, skelet, mozak, oči, uši. Zamislimo fazu zalogaja mesa i kada organi dobiju svoj konačan izgled. Na taj se način još jednom možemo uvjeriti u Allahovo savršeno stvaranje. Kada dođe vrijeme, ovaj zalogaj mesa postat će srce, koje u toku dana načini prosječno 100.000 otkucaja, i to bez našeg znanja, bez ulaganja ikakvog napora da ono kuca. Nečista krv koja dolazi do srca ne miješa se sa čistom krvlju; cirkulacija krvi u tijelu odvija se na savršen način. Srčane pretkomore i komore fenomeni su stvaranja. Organizirani rad krvi sa arterijama i venama toliko je savršen i kompleksan da bi se o tome moglo mnogo pisati.

Kada dođe vrijeme, ovaj zalogaj mesa postat će jetra. Ta jetra ima preko 400 funkcija. Ovaj minijaturni komad mesa vrši nepogrešivu proizvodnju, koju ne može ostvariti nijedna laboratorija u svijetu; obavlja to za nas, a bez našeg znanja...

U određeno vrijeme ovaj zalogaj mesa postat će mišići koji obavijaju naše tijelo. Svi naši pokreti -- od žvakanja hrane do trčanja, hodanja, sjedenja, smijanja -- odvijaju se uz pomoć mišića. Mišići rade savršeno koordinirano. Čak i za smijeh, koji je naizgled najjednostavnija operacija, potreban je istovremeni rad sedamnaest mišića.

Naš mozak, ruke, noge, crijeva, bubrezi, disajni sistem, krv... -- sve to je, u početku, prošlo kroz fazu "zalogaja mesa". Prije toga prolaze kroz fazu jedne kapljice vode, koja je vidljiva jedino kroz mikroskop, i kroz ostale faze. Na kraju se stvara naše tijelo o čijem se savršenstvu mogu ispisati enciklopedije. Kur'an nas poziva da sve to istražujemo, da razmišljamo o tim savršenim kreacijama.

Pripremila : Vildana Semić-Isaković