Vakat | Forum

Pitanje: Od kada se računa dan i noć za potiranje po mestvama?

Odgovor: Islamski se učenjaci razilaze u pogledu početka računanja vremena potiranja po mestvama. Prema preferirajućem mišljenju, ovo se vrijeme počinje računati od prvog potiranja po mestvama, a ne počinje se računati neposredno po oblačenju mestvi niti nakon gubljenja osnovnog abdesta. Alija b. Ebu Talib upitan je o potiranju po mestvama, pa je odgovorio: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao nam je da potiremo po njima dan i noć u mjestu boravka i tri dana (i noći) na putovanju.” Citirani hadis jasno ukazuje na to da je dozvoljeno potirati po mestvama jedan odnosno tri dana, a da bi se ostvarilo potiranje, neophodno je početi s potiranjem. Ovo mišljenje zastupaju: El-Evzai, Ebu Sevr, Ahmed, Davud, Ibn Munzir i En-Nevevi , a od savremenih učenjaka odabrali su ga šejh Ibn Baz i Ibn Usejmin . A Allah najbolje zna!

---

Pitanje: Šta je nisab i koliko iznosi?

Odgovor: Nisab je količina imetka koja, shodno odredbi Zakonodavca, podliježe zekatu. Sve dok imetak ne dostigne visinu nisaba musliman nije dužan izdvajati zekat. Nisab se razlikuje shodno vrsti imetka. Nisab za deve je pet deva, za krave, trideset krava, za ovce, četrdeset ovaca, za zlato dvadeset dinara (85 grama) čistog zlata, za srebro, dvjesta dirhema (595 grama) čistog srebra. Kada su u pitanju novčane valute računa se protuvrijednost zlata ili srebra, shodno razilaženju među islamskim učenjacima šta je mjerodavnije, protuvrijednost zlata ili srebra, a Allah najbolje zna.

---

Pitanje: Kako će postupiti čovjek koji nije platio zekat nekoliko godina uzastopno?

Odgovor: Zekat je stroga šerijatska obaveza i nije dozvoljeno poigravanje s ovim, kao ni drugim vjerskim propisima. Počinilac ovog ružnog djela je izložen Allahovoj kazni i Njegovoj srdžbi. Dužnost mu je pokajati se Svevišnjem Stvoritelju i neodložno izdvojiti zekat za protekle godine. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahov dug je preči da se vrati.” Nema razilaženja među islamskim učenjacima da je dužnost izdvojiti zekat za protekle godina, ali se razilaze da li će se svake godine imetak smatrati manjim za 2,5 % jer se izdvajanjem zekata umanjuje količina imetka , a Allah najbolje zna.

---

Pitanje: Odakle se odjednom pojavilo dizanje ruku u namazu kojim se ometaju klanjači?

Odgovor: Dizanje ruku u namazu “pojavilo” se nakon dolaska Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U brojnim hadisima koje prenosi skupina ashaba u najispravnijim hadiskim zbirkama spominje se dizanje ruku prilikom donošenja početnog tekbira, odlasku na rukū i povratku sa rukūa. Među muslimanima nema razilaženja u pogledu toga da je Sahih imama Buharija jedna od dvije najispravnije hadiske zbirke u kojoj se navodi hadis u kojem Ibn Omer kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao ruke kada bi išao na rukū, kada bi se vraćao s rukūa i kada bi se dizao s prvog sjedenja na treći rekat. Rekao je imam Šafija: “Onome koji čuje za hadis o dizanju ruku prilikom donošenja početnog tekbira, prije i poslije rukūa, nije dozvoljeno da ostavi postupanje po sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”

Ibn Munzir navodi preko pedeset učenjaka iz prvih generacija koji su dizali ruke u namazu. El-Evzai i Ibn Nasr el-Mervezi kažu: “Islamski su pravnici jednoglasni u pogledu ispravnosti dizanja ruku u namazu, osim učenjaka Kufe.”

Jedan je čovjek rekao imamu Ahmedu: “Neki nam ljudi naređuju dizanje ruku u namazu, a neki nam zabranjuju”, na što je imam Ahmed odgovorio: “To zabranjuje samo novotar. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao je ruke u namazu, a Ibn Omer je gađao kamenčićima onoga ko bi ostavio dizanje ruku.” Dakle, dizanje ruku u namazu pohvalna je radnja i nije dozvoljeno ismijavanje i potcjenjivanje onih koji klanjaju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dižući ruke i mimo početnog tekbira. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Često vidim klanjače da ne spuste nos na zemlju, već čine sedždu samo čelom. Da li je to ispravno?

Odgovor: Islamski učenjaci imaju različita mišljenja u pogledu obaveznosti spuštanja nosa prilikom činjenja sedžde. Većina islamskih učenjaka smatra da je spuštanje nosa prilikom činjenja sedžde pohvalno, a neki to smatraju obaveznim. Vjerodostojna predanja ukazuju na obavezu spuštanja nosa. Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naređeno mi je da činim sedždu sa sedam dijelova tijela: čelom”, pa je rukom pokazao na nos, “dlanovima, koljenima i prstima stopala.” Iz navedenog hadisa zaključuju se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čelo i nos tretirao jednim dijelom tijela kada je u pitanju sedžda.

Ovu činjenicu potvrđuje druga verzija ovog predanja u kojoj se kaže: “Naređeno mi je da činim sedždu sa sedam dijelova tijela: čelom i nosem, dlanovima, koljenima i stopalima.” Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onaj čiji nos ne dotakne zemlju.” Ova predanja jasno ukazuju na to da je spuštanje nosa sa čelom obavezno, što je potvrdila i praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi činio sedždu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pritisnuo bi čelo i nos na zemlju.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada činiš sedždu, (čelo) pritisni na tlo.” Ako uz citirana predanja u obzir uzmemo i hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam” , bit će nam jasno da je obavezno spuštanje nosa na tlo prilikom činjenja sedžde. Imam En-Nevevi, nakon što je spomenuo da Ebu Jezid el-Mervezi navodi od imama Šafije da je obaveznim smatrao činjenje sedžde čelom i nosom, rekao je: “Ovo je neprihvatljivo u (šafijskom) mezhebu, iako je jako mišljenje gledajući na dokaze.” Stav o obaveznosti spuštanja nosa prilikom obavljanja sedžde zastupaju: Seid b. Džubejr, Ibrahim en-Nehai, Ishak, Ebu Hajsema, Ibn Ebu Šejba i učenjaci hanbelijske pravne škole. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Da li je ispravan namaz onome ko izostavi prvi tešehud?

Odgovor: Šerijatski je obaveznik dužan naučiti propise islama. Ako je osoba nemarna u pogledu podučavanja, tada se za propuste neće moći pravdati svojim neznanjem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je kako se čini sedžda i Uzvišeni Allah neće primiti nijedan ibadet koji nije u skladu sa sunnetom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako je klanjač namjerno izostavio prvi tešehud , u tom slučaju neki učenjaci smatraju da je namaz pokvaren i da se na takvu osobu odnosi prijetnja spomenuta u ajetu: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavajući čovjeka koji je brzo obavio namaz, rekao mu je: “A kada na sredini namaza sjedneš, smiri se, sjedni na lijevu nogu, a zatim prouči tešehud.” Namaz je stub vjere i prvo za šta će ljudi polagati račun na Sudnjem danu, stoga molitvu treba obavljati na najpotpuniji način, izbjegavajući ono što bi prije moglo izgledati kao nemar ili ismijavanje s namazom nego kao propisani ibadet.

Ako je klanjač izostavio prvi tešehud iz zaborava, tada će na kraju namaza učiniti sedždu za zaborav – sehvi-sedždu. Abdullah b. Malik b. Buhajna prenosi da ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio na podne-namazu, pa je ustao nakon prva dva rekata, a nije sjedio, a za njim su ustali i ashabi. Kada je skoro završio namaz, očekivali su da će predati selam, ali on je, sjedeći, prije nego što je predao selam, izgovorio tekbir, učinio dvije sedžde i predao selam.” Obavljanje sehvi-sedžde zbog izostavljenog prvog sjedenja ukazuje na to da je ovaj tešehud obavezan – vadžib, što je stav imama Lejsa b. Sa‘da, Ebu Sevra, Ishaka, Ahmeda, većine hadiskih stručnjaka, za razliku od većine učenjaka općenito koji prvi tešehud smatraju sunnetom. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Da li je tačno da je zabranjeno klanjati svezane kose?

Odgovor: Muškarcima je pokuđeno da klanjaju svezane kose. Ibn Abbas je vidio Abdullaha b. Harisa da klanja svezane kose, pa je stao iza njega i počeo je otplitati. Kada je završio namaz, Abdullah upita Ibn Abbasa: “Šta činiš s mojom kosom?”, a Ibn Abbas mu reče: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:

‘Onaj ko klanja svezane kose poput je onoga koji klanja svezanih ruku.’” Ebu Rafia, štićenik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je Hasana b. Aliju da klanja svezane kose, pa mu je prišao i odvezao je, rekavši: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da muškarac klanja svezane kose.” Jednom prilikom Ibn Mesud je prošao pored nekog čovjeka koji je bio na sedždi, pa je, vidjevši da mu je kosa svezana,

zastao i odvezao je. Kada je čovjek završio namaz, Ibn Mesud mu reče: “Ne veži kosu dok klanjaš, neka i tvoja kosa čini sedždu, jer za svaku dlaku koja padne na zemlju imat ćeš nagradu.” “Svezao sam je da se ne zapraši”, reče čovjek. “Bolje ti je da se zapraši”, reče Ibn Mesud. Imam Et-Tirmizi kaže: “Islamski učenjaci smatraju da je muškarcu pokuđeno da klanja svezane kose.”

Napomena: Ovaj propis vrijedi isključivo za muškarce, dok žene mogu klanjati svezane kose. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Da li je ispravan namaz ako klanjač spoji dvije sedže, tj. ne smiri tijelo na sjedenju između sedždi?

Odgovor: Smirivanje tijela između dvije sedžde elementarni je dio – rukn namaza, prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako bi dugo sjedio između dvije sedžde da bi ashabi pomislili da je zaboravio šta dalje da čini. U hadisu u kojem se kazuje o čovjeku koji je brzo obavio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “...zatim se spusti na sedždu da se na njoj smiriš i onda se podigni na sjedenje tako da se potpuno smiriš!” Razilaženje i mišljenja učenjaka o ovom pitanju isti su kao razilaženje učenjaka o pitanju smirivanja tijela nakon rukūa, o čemu je bilo riječi.

Napomena: Već u vremenu tabiina zabilježeno je da su klanjači počeli izostavljati duže zadržavanje na sjedenju između dvije sedžde. Sabit el-Bunani, najprisniji učenik Enesa b. Malika, rekao je: “Enes je činio nešto što nisam vidio da vi to činite: kada bi sa rukūa digao glavu, stajao bi toliko da bi neko mislio da je zaboravio na sedždu, a između sedždi opet toliko da bi čovjek mislio da je već zaboravio na drugu sedždu.” A Allah najbolje zna!

Pitanje: Da li je ispravan namaz ženi koja klanja u tijesnim hlačama preko kojih ima kraću tuniku?

Odgovor: Žena treba klanjati u širokoj odjeći koja ne ocrtava njeno tijelo. Međutim, ako namaz obavi u tijesnoj ali neprozirnoj odjeći, njen će namaz, prema ispravnom mišljenju, biti validan, jer je tijelo pokriveno i ne nazire se boja kože. Tako obavljen namaz, imam Šafija ipak smatra pokuđenim i djelu El-Umm kaže: “Pokuđeno je (muškarcu) klanjati u tijesnoj odjeći iako bila neprozirna, ali, po svemu sudeći, nije dužan ponoviti namaz. Propis (klanjanja u tijesnoj odjeći) još je strožiji u pogledu žene. Najdraže mi je da žena klanja u džilbabu, da njeno tijelo ne bude ocrtano.”

Napomena: Ako žena bude klanjala na mjestu gdje je mogu vidjeti muškarci, tada je dužna obući odjeću koja ispunjava sve uvjete islamskog oblačenja i ni u kojem slučaju nije joj dozvoljeno da odjene tijesnu odjeću. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Da li dodirivanje žene kvari abdest?

Odgovor: Dodirivanje supruge može biti namjerno ili nehotično, s požudom ili bez požude. Shodno ovim stanjima, islamski su učenjaci zauzeli različite stavove u vezi s ovim pitanjem. Najispravnije je mišljenje učenjaka koji smatraju da dodirivanje žene ne kvari abdest, bez obzira da li bilo namjerno ili ne, s požudom ili bez požude. Aiša, majka vjernika, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio je jednu od svojih supruga i otišao je na namaz, a nije se abdestio.” Ne postoji jasan i autentičan dokaz da dodirivanje supružnika kvari abdest, niti je preneseno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada abdestio zbog toga što je dodirnuo ili poljubio neku od svojih supruga. Spomenuto mišljenje zastupaju: Ibn Abbas, Tavus, Hasan el-Basri, Mesruk, Ata b. Ebu Rebah, Sufjan es-Sevri, Ahmed (prema jednoj verziji), Ibn Tejmijja , kao i hanefijski učenjaci.

Napomena: Dodirivanje žene kojoj muškarac nije mahrem: rukovanjem, primopredajom i sl., iako je zabranjeno, ne kvari abdest. A Allah najbolje zna!

Pitanje: Kako će postupiti osoba koja klanja, pa se poslije namaza sjeti da nije uzela abdest?

Odgovor: Islamski se učenjaci ne razilaze u pogledu toga da je abdest uvjet za ispravnost namaza. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a po glavama svojim potarite – i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunupi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, o¬nda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite.” Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne prima se namaz bez abdesta.” Ebu Hurejra prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne prima se namaz onoga ko izgubi abdest dok se ponovo ne abdesti.”

Imam En-Nevevi rekao je: “Muslimani su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno klanjati bez abdesta, kao što su jednoglasni da takav namaz nije validan, bez obzira da li čovjek znao da klanja bez abdesta ili ne. Međutim, onaj ko zaboravi i klanja bez abdesta, nije grješan.”

Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Ko zaboravi pa klanja bez abdesta, dužan je uzeti abdest i ponoviti namaz, bez razilaženja (među učenjacima).”

Šejh Ibn Baz kaže: “Ko klanja smatrajući da ima abdest, a potom se sjeti da je obavio namaz bez abdesta, dužan je ponoviti namaz, prema mišljenju svih učenjaka.”

Napomena: Iz prethodna dva odgovora možemo zaključiti da postoji razlika kod uvjeta za ispravnost namaza, između činjenja naređenog i ostavljanja zabranjenog. Zaborav neće biti opravdanje za ostavljanje naređenog (abdest), a bit će opravdanje za izbjegavanje zabranjenog (nečistoća na odjeći). Ako ne izbjegava zabranjene radnje, klanjač nije izostavio nijedan od uvjeta i elementarnih dijelova namaza, za razliku od osobe koja klanja bez abdesta kada nedostaje jedan od uvjeta namaza. Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Kada su u pitanju namaz, post i ihrami, većina islamskih učenjaka pravi razliku između onoga ko nehotično učini zabranjeno i onoga ko nehotično ostavi naređeno.” A Allah najbolje zna!

Namaz osobe koja nosi hamajliju

PITANJE: Da li je ispravan namaz čovjeka koji na sebi nosi hamajliju?

ODGOVOR: Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da vješanje hamajlija na kojima je ispisano nešto osim kur’anskih ajeta ili hadiskih dova nije dozvoljeno. Kada je riječ o hamajlijama na kojima su ispisani ajeti i vjerodostojne dove iz sunneta, njih je, po preferirajućem mišljenju, zabranjeno nositi, na osnovu općenite zabrane i preventivnog sankcioniranja (sedduz-zeria).

Na ovu našu konstataciju ukazuje izjava Ibrahima Nehaija: “Ashabi i tabiini prezirali su vješanje svih vrsta hamajlija, čak i onih na kojima su ispisani ajeti ili bilo šta drugo.” Svemogući Allah rekao je: “Ako te Allah nekakvom nevoljom pogodi, pa, niko je osim Njega ne može otkloniti…” (El-Enam, 17) Dakle, vješanje hamajlija zabranjeno je, ali i pored toga ne znam da postoji dokaz na osnovu kojeg se može kazati da je namaz čovjeka koji nosi hamajliju neispravan, a Allah najbolje zna.

Namaz za imamom koji čini velike grijehe

PITANJE: Da li je ispravan namaz za imamom koji upražnjava hazardne igre, prisustvuje igrankama, sjedi na mjestima gdje se toči alkohol, hvata djevojke za ruke, žena mu nije pokrivena… Znam da malikijski autoriteti ne dopuštaju klanjanje za imamom čija je žena razgolićena. Allah nas sačuvao svakog zla!

ODGOVOR: Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učen, pronicljiv, snalažljiv, mudar, mora posjedovati vrhunski kodeks islamskog ponašanja kako bi na adekvatan način mogao obavljati povjerenu mu dužnost.

S tim u vezi imam Ahmed kaže: “Pravo i obaveza muslimana jeste da ih predvode najbogobojazniji i najučeniji.” Neispravno je povjeriti imamet osobi koja čini makar jedan od spomenutih poroka, a kako ga onda povjeriti onome ko čini sve te poroke! Obaveza je takve “imame” prijaviti nadležnim vjerskim institucijama kako bi bili sankcionirani lišenjem imamske dužnosti.

Ipak, po većini islamskih učenjaka namaz iza takvog imama ispravan je. Mišljenje da je taj namaz ispravan zastupa većina učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. Ebu Zerr pripovijedao je da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: “Kako ćeš postupiti ako imami jednoga dana budu odgađali namaz!” “Šta mi predlažeš, Allahov Poslaniče?”, upita on, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: “Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a ako stigneš, klanjaj i s njima u džematu, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz.” (Muslim)

Ovaj hadis ukazuje nam da je namaz za velikim grješnicima koji ne klanjaju namaze u propisanom vremenu – ispravan, a odgađanje namaza svakako je jedan od najvećih grijeha nakon nevjerstva. Upitan: “Da li je ispravno džuma i bajram-namaz klanjati za velikim grješnicima”, imam Ahmed odgovorio je: “Jeste.” Međutim, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je za takvim ljudima pokuđeno klanjati. Kada je riječ o hadisima koji govore o imamima iza kojih se namaz ne prima, njih ima nekoliko, ali svi su slabi i ne mogu se uzeti kao dokaz. Namaz nije primljen iza imama koji je počinio nevjerstvo u srcu, riječima ili djelom, ako to muktedije znaju, u protivnom njihov je namaz valjan, a Allah najbolje zna.