Vakat | Forum

Kako sihirbaz priziva džina?

Postoji više načina, a svi se baziraju na širku i jasnom kufru. Ja ću, ako Bog da, spomenuti osam načina ukazujući u svakom od njih na vrstu širka ili kufra. Spomenut ću ih zato što neki muslimani ne mogu da razlikuju Kur’anski način liječenja od liječenja sihrom. Prvi je vjerski, a drugi šejtanski. Stvar postaje još nejasnija kad sihirbaz izgovara svoje kafirske riječi, i ponekad glasno ubaci i neke Kur’anske ajete koje bolesnik čuje i pomisli da se njegovo liječenje vrši Kur’anom. Tako se bolesnik povinuje svakoj naredbi koju mu sihirbaz uputi. Cilj objašnjenja ovih načina je upozorenje braći muslimanima na puteve koji vode u zlo i zabludu. Te kako da raspoznaju kafirski put.

Prvi način: Zaklinjanje

Sihirbaz ulazi u mračnu sobu, zatim potpaljuje vatru i na nju stavlja određenu vrstu tamjana (zavisno od onoga što želi postići sihrom). Ako želi razdvajanje ili mržnju i neprijateljstvo, stavlja tamjan koji ima veoma ružan miris. A ako želi izazivanje ljubavi i primamljivanje ili razbijanje sihra i vraćanje žene mužu, onda on stavlja tamjan lijepog mirisa. Poslije toga sihirbaz počinje sa učenjem svojih mušričkih čarolija. To su posebni talismani koji se zasnivaju na zakletvi džina njihovim gospodarima, traženjem usluga od njihovih veličanstvenika, i druge vrste širka, kao što je veličanje vođa džina i potpomaganje istim. Uslov je da sihirbaz, neka je Allahovo prokletstvo na njega, bude bez abdesta, ili džunup, ili u nečistoj odjeći. Nakon što završi sa izgovaranjem kafirskih čarolija, pred njega izađe pojava u liku psa ili lisice ili u nekom drugom liku. Tada sihirbaz naređuje ono što želi. Ponekad mu se niko ne pojavi već samo čuje glas, a ponekad ne čuje ni glas već odmah pravi sihr na ličnim stvarima osobe kojoj je namijenjen sihr. Te stvari mogu biti u vidu kose, dijela odjece na kojoj su tragovi znoja i td. Potom sihirbaz naređuje džinu da radi ono što on želi.

Dodatak ovom načinu: Proučavajući ovaj način ispostavilo se da:Kuran3

– džini vole mračna mjesta,

– džini se hrane mirisom tamjana,

– jasan i očevidan širk u ovom načinu je zaklinjanje i potpomaganje džinom,

– džini vole nečist, a šejtan se privlači nedžasetima(prljavštinom).

Drugi način: Prinošenje žrtve

Sihirbaz donese pticu, kokošku, ili goluba, ili bilo koju drugu vrstu životinje s posebnim odlikama – ovisno o tome šta džin zahtijeva. U većini slučajeva radi se o životinji crne boje zato što džini vole crnu boju.
U Muslimovom “Sahihu” je zabilježeno da je crni pas šejtan. Do sada sam vidio dosta džina u tom liku. Pogledaj “Vikajetul-insan”, str 104.

Zatim sihirbaz kolje tu životinju bez spominjanja Allahova imena. Ponekad njenom krvlju maže bolesnika. Zatim je baca u rupe, pustoši, bunareve ili tajna mjesta koja su uglavnom sklonista džina, ne spominjući Allahovo ime prilikom bacanja. Vraća se u kuću i izgovara svoje tajne čarolije, a potom naređuje džinu da učini ono što on želi.

Dodatak drugom načinu: Širk u ovom načinu ogleda se u dvije stvari:

1) prinošenje žrtve džinu – što je haram. U tome se složila sva ulema, slavni prethodnici i oni poslije njih. U ovom slučaju širk je klanje žrtve u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. Muslimanu nije dozvoljeno da jede takvo meso, a pogotovo da on to čini. I pored toga neznalice u svim vremenima i na svakom mjestu rade slične stvari.

Jahja ibnu Jahja kaže:
“Rekao mi je Vehb: Jedan halifa je iskopao izvor i htio da ga provede, pa je prinio žrtvu džinu da mu ne presuši izvor. Ljudi su se napajali iz tog izvora, a kada je vijest o tome doprla do Sihaba Ez-Zuhrija, rekao je: “On je prinio žrtvu onome kome nije dozvoljeno i ljudi su pili ono što im nije dozvoljeno.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je jedenje onoga što je zaklano u ime džina.”
Djelo “Ahkamul-Merdžan” 78.

U Muslimovom “Sahihu” postoji hadis koji prenosi Ali ibnu Ebi Talib, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Allah je prokleo onoga koji prinosi žrtvu nekom drugom mimo Allaha.”

2) idolopokloničke čarolije su riječi i talismani koje se izgovaraju prilikom prizivanja džina, a sastoje se od očiglednog širka, kao što je to spomenuo Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje na više mjesta u svojim knjigama.
Djelo “El-Ibane fi ’umumir-risaleh”.

Treći način: Prostakluk (niskost) – najvulgarnija metoda

Ova metoda veoma je poznata među sihirbazima. Onaj koji je upotrebljava posjeduje veliku grupu šejtana koji mu služe i koji izvršavaju njegova naređenja, zato što je on od svih sihirbaza najveći kafir i bogohulnik, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Ovaj način prizivanja džina sastoji se od slijedećeg:
Sihirbaz stavlja Mushaf pod noge kao cipele, sa njim ulazi u klozet, i počinje sa učenjem kafirskih riječi (talismana), zatim izlazi iz klozeta, sjeda u sobu i naređuje džinu ono što želi. Tada se džini takmiče u izvršavanju njegovih naredbi i veoma su poslušni. To je zato što on ne vjeruje u Allaha, i zato što je postao šejtanski brat i završit će u očitoj propasti, neka je Allahovo prokletstvo na njega.

Uslov je da ovaj vulgarni sihirbaz bude počinilac velikih grijeha, pored onih koje smo već spomenuli. Kao na primjer: općenje sa ženama koje su mu zabranjene, homoseksualizam, blud ili psovanje vjere i sve ono čime je šejtan zadovoljan.

Četvrti način: Metoda nećistoće

U ovom načinu prokleti sihirbaz piše jednu od sura krvlju od menstruacije ili nekom drugom nećistoćom, zatim izgovara mušričke čarolije, prizove džina te mu naređuje šta hoće. U ovoj metodi kufr je očigledan, jer je izrugivanje sa surom ili ajetom iz Kur’ana očito nevjerstvo. Možete zamisliti kako je to tek kad su one pisane nedžasetom. Allahu se utičemo od poniženja, od Allaha tražimo da učvrsti naša srca u imanu, da nas usmrti u Islamu i da nas proživi u društvu najboljih robova.

Peti način: Metoda izokretanja – izobličavanja

U ovoj metodi sahir, neka je Allahovo prokletstvo na njega, piše određenu suru naopako, od kraja do početka, zatim izgovara svoje mušričke čarolije i džin dolazi, a sahir mu naređuje ono što hoće. Ovakav način je zabranjen kao i svi drugi zato što u njemu ima kufra i širka.

Šesti način: Proricanje putem zvijezda

Ova metoda zove se “promatranje”, jer sahir promatra putanju određene zvijezde, potom stupi u kontakt sa zvijezdom putem sihra, a zatim izgovara određene talismane koji u sebi sadrže širk i kufr. Potom on pravi određene pokrete – misleći da tim pokretima utiče na spuštanje duše te zvijezde – ali je istina da je to samo vid robovanja zvijezdama, a ne Allahu. Astrolog može i ne znati da je to robovanje i veličanje drugog osim Allaha, a šejtani tada požure u izvršavanju njegovih naredbi. Sihirbaz pomisli da je zvijezda ta koja ga pomaže, a ona ne zna ništa o tome. Sihirbazi smatraju da se ovaj sihr ne može ukloniti osim pojavom iste zvijezde po drugi put. Ovako je kod sihirbaza, a što se tiče onih koji liječe Kur’anom, oni ovaj sihr uklanjaju s Allahovom pomoći. Postoje zvijezde koje se pojavljuju samo jednom u godini. Sihirbazi čekaju da se ona pojavi i uče svoje čarolije, tražeći pomoć od zvijezde koja će ukloniti sihr. U ovoj metodi nimalo nije skriveno veličanje nekog drugog osim Allaha i potpomaganje nekim drugim, a sve je to širk.

Sedmi način: Metoda šake

U ovoj metodi sahir dovede dječaka koji još nije dostigao polnu zrelost. Uslov je da nije pod abdestom. Uzima lijevu dječakovu ruku i na njoj crta pravougaonik.

Oko pravougaonika piše talismanske čarolije – a one se svakako sastoje od širka. Na šaku dječaka u sredini pravougaonika stavlja ulje i plavi cvijet ili ulje i plavu tintu, pa zatim napiše drugi talisman sa pojedinačnim slovima na duguljastom papiru. Taj papir stavlja kao suncobran na lice dječaka, a onda mu obuče kapu da bi se učvrstio papir. Potom potpuno omota dječaka teškom odjećom. U tom stanju dječak ne vidi svoju ruku, jer je tama. Poslije toga prokleti sihirbaz počne sa učenjem svojih nevjerničkih čarolija. Kada dječak osjeti da se tama pretvorila u svjetlost i vidi da su slike počele da se kreću na njegovoj šaci, sahir ga pita šta vidi.
Dječak odgovara:
“Ispred sebe vidim lik čovjeka.”
“Reci mu da mu je čarobnjak rekao to i to i slike će se micati shodno naredbama”, kaže sihirbaz.

Ovu metodu koriste onda kada se traže izgubljene stvari. Ni u ovoj metodi kao ni u drugim nije skriven širk, kufr, niti talismani koje niko ne razumije.

Osmi način: Metoda dijelova odjeće i rekvizita

U ovoj metodi sihirbaz traži od bolesnika njegove privatne stvari kao što su maramica, kapa, košulja ili bilo šta na čemu se osjeća miris njegova znoja. Tako sihirbaz umota u čvor jedan dio njegove maramice, a zatim je odmjeri u dužini od četiri prsta, pa onda uhvati maramicu čvrsto i uči suru Et-Tekasur ili bilo koju kratku suru, prilikom čega podigne glas, a zatim u sebi izgovara svoj mušrički talisman. Poslije toga poziva džina i kaže mu: ”Ako uzrok njegove bolesti bude džin, onda skratite maramicu, a ako uzrok bude urok, produžite maramicu, a ako je prirodna bolest, onda ostavite maramicu kakva jest.” Sihirbaz ponovo mjeri maramicu, pa ako vidi da se produžila više od četiri prsta, kaže bolesniku: “Ti si pogođen urokom (iz zavidnosti).” A ako vidi da se skratila, kaže mu: “Tvojoj bolesti su uzrok džini.” A ako ustanovi da je maramica duga četiri prsta koliko je i bila, kaže mu da ide ljekaru.
Dodatak ovoj metodi: Sihirbaz podiže glas prilikom učenja Kur’ana da bi bolesnik pomislio da on liječi Kur’anom, a nije tako, tajna je u talismanu kojeg on u sebi uči.

Potpomaganje džinom, dozivanje istih i upućivanje dove njima je širk. Džini su poznati po tome da puno lažu. A kako da znamo da li određeni džin laže ili istinu govori? Analizirali smo rad jednog sihirbaza. Ponekad oni istinu govore, ali u većini slučajeva lažu. Došao nam je jedan bolesnik i rekao da mu je sihirbaz dao dijagnozu iz koje se zaključuje da je on urećen. Nakon što smo proučili Kur’an nad njim, progovorio je džin i saznali smo da kod njega nije u pitanju urok, a takvih je slučajeva mnogo.

Ovo su neki od načina prizivanja džina. Možda postoje i drugi, koje ja ne znam.

Način ulaska džina – uzroci

Način ulaska džina – uzroci

Kuran-ruza Postoje razni uzroci i načini ulaska džina u ljudsko tijelo a neki su poznati a neki nepoznati, zbog toga postoje velike razlike među džinima, baš kao što postoje i kod ljudi. Uzvišeni Allah ih je stvorio kao i ljude i kaže Allah: “Džine i ljude sam stvorio da samo Meni robuju.” (Ez-Zarijat, 56)

Velika žalost

Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost, sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno. Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao:
“Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s: Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim oplakivanjem.”

Žalost je velika prilika džinima da napadnu ljudsko tijelo i uđu u njega. Srce čovjeka, u velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na vjerovanje da sve što se događa i biva, biva Božijom voljom i određenjem. U tim momentima čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje potpuno nezaštićeno pred napadom džina.

Veliki strah

Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje, čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze dolazi zbog toga što se čovjek povede za šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za strah. Na taj način bi se sačuvao od straha, a i džina. Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha. On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha boji. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
“i onima kojima se, kad im je svijet govorio: “Okupljaju se ljudi protiv vas, pa ih se čuvajte! – vjerovanje njihovo povećalo! Takvi su govorili: “Dosta je nama Allah! Divan li je On zaštitnik!” I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se bojte, ako ste vjernici.” (Al-Imran, 173 – 175).

Ovi Kur’anski ajeti nam jasno govore šta je zastrašivanje. Čovjek uvijek pomišlja: Kakav je ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to? Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem, Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla.

Zato odbacite strah od sebe i ne slijedite šejtanova nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha učite:

HASBUNEL-LAHU WE NI’ME-L-WEKIL

Nemarnost

Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko svoje srce zabavi nečim što ga odvlači od Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe, nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se sav preda sticanju imetka i slijeđenju svoje strasti, nemaran je. Dovoljno je da nemarima spomenemo hadis kojeg prenosi Buharija u svome Sahihu: “Razlika između onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje ista je kao i razlika između živog i mrtvog.”

Uzvišeni Allah kaže:
“Ne budite kao oni koji su na Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zabrave na same sebe! Takvi su griješnici.” (El-Hašr, 19)

“Oni samo znaju vanjsko od života ovosvjetskog, a nemarni su spram svijeta onoga.” (Er-Rum, 7)

“Sjećajte se vi Mene pa ću se i Ja vas sjećati!” (El-Bekare, 152)

Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana, koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka, a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu vojsku.

Uzvišeni Allah kaže:
“A onome ko se nemarnim pravi da Svemilosnog spominjao nebi, šejtana ćemo mu navaliti, i on će mu drug biti! I oni će ih od puta odvraćati, a ovi će misliti da su na pravoj stazi.” (Ez-Zuhruf, 36 – 37)

Dakle, svi moramo obnoviti svoj ugovor sa Allahom. Moramo biti svjesni Allaha u svakoj situaciji, u našem govoru i u našem djelovanju, da se budimo sa Allahovim imenom na usnama, da jedemo i pijemo s namjerom da ojacamo naše tijelo za ibadet, za izdržavanje porodice, da dajemo zekat i sadaku, da ukupno naše djelovanje i kontakt sa ljudima bude u skladu sa Allahovim zakonom. Na taj način čovjek će biti u stalnom ibadetu Uzvišenom Allahu.

Srdžba

Svaki čovjek se ljuti, ali postoji pohvalna i pokuđena ljutnja. Pohvalna ljutnja je ljutnja u ime Allaha, Njegove vjere i Njegovog Poslanika s.a.w.s., ljutnja prilikom kršenja Allahovih zabrana. Allahov Poslanik, nikad se nije ljutio radi sebe, uvijek se ljutio kada bi neko prekršio Allahovu zabranu.

Pokuđena ljutnja je kada se čovjek ljuti radi sebe, kada ga obuzme osjećaj ponosa zbog grijeha kojeg je učinio, kada se ljuti radi nekog postupka svoje žene i djece, kada se ljuti na nekoga zbog ružnog postupka prema njemu, kada se ljuti na onoga ko ga ogovara. Sve to je pokuđena ljutnja i u momentima takve ljutnje šejtani okupiraju čovjeka pa ga navrate na djela za koja se on, poslije toga, kaje, nakon što se oslobodi utjecaja šejtana.

Uzvišeni Allah kaže:
“A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem svojim, ti od Allaha utočište potraži! On, doista, sve čuje i sve zna!”

Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard rekao:
“Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s., a dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila mu se nabrekla. Tada je Poslanik a.s. rekao: “Uistinu, znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E’uzu billahi mineššejtanni-r-radžim, ljutnja bi prestala.”

Ebu Davud bilježi od ‘Atijje b. ‘Urve, a on od Poslanika s.a.w.s., da je rekao:
“Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest.”
Kada bi nekoga obuzela ljutnja, Poslanik bi naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je sjedio, naređivao bi mu da se ispruži.

Odavanje strastima

Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast polnog organa.
Kuran. Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu Ihja’ ‘ulum eddin kaže:
“Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog organa i snažna zelja da se on zasiti. Ove dvije strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanjem i suzio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost Uzvišenom Allahu.”

Ovo je komentar na hadis Poslanika s.a.w.s: “Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kad jede nezasićuje se.”

Zato, brate moj, slijedi uputu našeg Poslanika i dobro pazi da se ne odaš strastima stomaka i polnog organa. Obje strasti uništavaju čovjeka i udaljavaju ga od Allaha, a to znači izloženost napadima šejtana.

Metode liječenja i pregleda bolesnika

  

Kuran1 Ovdje ćemo naglasiti da postoji dvije vrste liječenja: nedozvoljeno i dozvoljeno liječenje.

Pod nedozvoljenim liječenjem podrazumijevamo korištenje zapisa, raznoraznih talismana (zečija šapa, drvo tisovine,salivanje strave,otvaranje zvijezdi),odlazak raznoraznim šarlatanima,varalicama i sihirbazima.

Poslanik s.a.w.s kaže:
“Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu.”
(Prenose ga četvorica autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom “i ne prima mu se namaz četrdeset dana“)
U “Sunenu” se kaže: “Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr.“

Pod dozvoljenim liječenjem podrazumijeva se liječenje učenjem Kur’anskih ajeta, dova Poslanika s.a.w.s.

Postoji više načina pregleda bolesnika, a ovdje ćemo navesti neke od njih. Bez obzira da li se radi o bratu ili sestri potrebno je da ima neko prisutan ko im je u rodu, a kod sestara potrebano je ukoliko je udata suprug a ukoliko nije jedan od roditelja ili brat, sestra ali uz saglasnost roditelja.

Naravno, podrazumijeva se da bolesnik mora biti propisno obučen, tj. ako je sestra u pitanju: marama, duga suknja i rukavi, a sve mora biti neprozirno i široko da ne ocrtava konturu tijela.

Onaj ko je bolestan dolazi kod liječnika i prvo porazgovara sa liječnikom o svom problemu, pri čemu će mu liječnik postaviti nekoliko pitanja, kao na primjer: šta sanja, ima li bolove u stomaku, ima li glavobolju, da li je tražio pomoć od liječnika medicine i sl.

Nakon obavljenog razgovora bolesnik i svi koji prisustvuju liječenju moraju da abdeste, a načini liječenja koji se koriste su:

Prvi način – bolesnik stoji u pravcu Kible

Bolesnik uzme abdest ,stoji u pravcu Kible,sklopi oči,duboko diše i izdiše.Učač rukje mu kaže da se totalno opusti,i da ništa ne ponavlja u sebi ,kad se počne učiti rukja.Jedna vrlo važna napomena:

Naime ,sve zavisi od reakcije opsihrene osobe na učenje,treba u prostoriji u kojoj se uči rukja razmaknuti namještaj koji ima oštre rubove,da se ne bi pacijent ozlijedio ako mu tijelo počne padati na pod.Naravno, učač rukje i osoba koja je došla sa pacijentom će prihvatiti tijelo pacijenta ,ako bude padalo.

Prilikom učenja rukje pacijent može osjetiti hladnoću u rukama nogama,gušenje u prsima,plač,zijevanje,vrućinu u licu,njihanje tijela napred ili nazad,cvokoćanje zubima,agresivnost ,povraćanje,itd.Džin se opominje prijevodom ajeta na bosanskom jeziku,da se pokaje i napusti tijelo oboljelog.Tokom učenja iz usta pacijenta se može osjetiti nesnosan džinski smrad i zadah.Tokom učenja liječnik pršće i poji bolesnika naučenom vodom,maže ga crnim miskom,daje mu na usta maslinovo i ćurokotovo ulje,primjenjuje udarce(ovo se pogotovo primjenjuje kod agresivnih i obijesnih džinna).

Džinn može napustiti tijelo bolesnika,nakon jedne proučene rukje,ili treba više tretmana rukji,ili će se liječiti doživotno,a učenjem će mu se samo ublažavati simptomi,jer kao i u zvaničnoj medicini,ima slučajeva bolesti ,gdje se pacijent liječi čitav život,da nas Allah swt.,sačuva takvog iskušenja!Allah je taj koji liječi!

Ovdje treba napomenuti nešto vrlo važno.Iz mog iskustva ima dosta pacijenata kojima dam terapiju tokom liječenja,učimo rukje,nema pomaka sa mrtve tačke ,ili bude im puno bolje ,pa opet se vrati nagore,pitam ih pridržavaju li se terapije,klanjaju li redovno,čuvaju li se harama..jedni kažu ne pridržavamo se terapije ,a drugi lažu i mene i sebe da se pridržavaju terapije ,ali Allah vidi sve.Istinu je rekao Allah dž.š: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe!” (Er-Ra’d, 11.).Malo je iskrenih osoba koji ozbiljno shvaćaju opasnost sihra koji ih je zadesio.

Mogu ja izučiti million rukji,ali ako pacijent poslije toga psuje Boga,pije alkohol,drogira se,pravi štetu drugima,nema od toga liječenja ništa,jer ako želimo od Allaha lijek,moramo ga zaslužiti namazom i dobrim dijelima.Ljudi ne zavaravajte se,niko Allaha nije prevario niti će.

Helem nejse,ukoliko džinn hoće da izadje zavisno od liječnika,mora prvo dati Allahu zakletvu da se neće vraćati,on mu otvara put sterilnom iglom na kažiprstu lijeve ili desne ruke,ili mu naređuje da izađe na usta.Može izaći putem povraćanja,prilikom velike i male nužde ,nakon proučene rukje.Ono što je vrlo važno:Nikad ne dozvoliti džinnu da izađe na jabučicu grla,na oči,ili na stomak.Džinn ,ako je bio iskren, povućiće svu štetu i bolest koju je nanio dotičnom pacijentu.Poslije toga pacijent mora koristiti terapiju,bez obzira da li je gotovo ili ne,koje mora da se pridržava.

Drugi način – dizanje ruku

Kod ovog načina liječenja bolesnik sjedi, ispruži noge, a ruke ispruži na koljena i zatvori oči. Tada liječnik stane ispred njega ili sa strane i na uho bolesnika uči Kur’an. Ruke pokazuju određene znakove. To može biti u jednom momentu i da odmah prestane, pa se neće pojaviti dok se ne ponovi cijelo učenje.

Bolesnik mora biti miran i opušten i dobro slušati učenje Kur’ana. Ne smije opirati pokret ruku ili prstiju.

Liječnik traži od džinna ako je u pitanju sihr da digne desnu ruku,a ako je u pitanju šejtanski udar da se digne lijeva ruka.Ako reakcije izostanu izuče se na terapiju ajeti koji vežu džinna ,u slučaju da je od onih koji dolaze i odlaze.Prilikom ove metode ,pored rukje,uče se i ovi ajeti:Ja Sin 65;el-Ahqaf 29-31.

Treći način – pregled posmatranjem

 Kuran-sura-Ja-Sin Bolesnik stavi svoju desnu ruku na desno oko i gleda liječnika dok u sebi uči 3 ili 7 puta Ajetul_Kursijjili neka ili sva Allahova imena. Ako reakcije izostanu bolesnik stavlja lijevu ruku na lijevo oko ,pa se ponovi postupak.

Rahmetli šejh Refik Tahhan je dao objašnjenje ove metode i rekao je:
“Tajna ovog pregleda leži u bogobojaznosti onoga ko liječi, a zatim u nuru (svjetlosti) koja zrači iz njegovih očiju, te u Poslanikovim riječima: “Vjernik je ogledalo vjerniku.” U slučaju liječnik je ogledalo bolesniku. Ako bolesnik gleda u liječnika dok uči određena Kur’anska ajeta, džin će gledati i u očima liječnika vidjeti sebe i svoju pokvarenost, a to će se odraziti na bolesnika pa će osjetiti da je vidio majmuna, crno lice sa rogovima, glavu zmije, glavu psa ili neko sasvim drugo nestvarno lice, može osjetiti vrtoglavicu, toplotu ili hladnoću u tijelu, bol u nekom dijelu tijela i sl. Bolesnik može i da padne u nesvijest a onda se liječenje nastavlja učenjem rukje.”

Ovo su najčešći načini, a Allah najbolje zna koliko ih još ima.Koristim sve tri metode.

Kako prepoznati sihirbaza

Znakovi po kojima se raspoznaje sihirbaz(zli čarobnjak)

Kod koga se nađu neki od slijedećih znakova, znaj da je on sihirbaz bez ikakve sumnje.Kuran-Mekka

To su ovi znakovi:

1. Raspituje se o bračnim podacima roditelja bolesnog.

2. Uzima privatne bolesnikove stvari kao što su (odjeća, maramice, kapa itd.)

3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.

4. Piše talismane (vradžbine, zapise).

5. Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.

6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.

7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određen period, boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.

8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sahira.

9. Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.

10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.

11. Priča nerazumljivim govorom.

12. Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopšti to.

13. Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoći u raspoznavanju sihirbaza od pravog i ispravnog liječnika Allahovom Knjigom.

Dakle, dragi brate ako saznaš da je čovjek sahir(sihirbaz), dužnost je da mu ne ideš, a ako mu pak odeš, onda za tebe važe ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko otiđe vračaru i povjeruje u njegove riječi, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” Hadis prenosi El-Bezzar i kaže da je hadis hasen.