Vakat | Forum

Ovo je rivajet Ibn-Džerira, a prenosi ga i Ibnu Ebi-Hatim od Ibn-'Abbasa sa sličnim tekstom.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Ammara ibn Jasira da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (190) "Na trpezi koja je sišla sa neba bio je hljeb i meso. Naređeno im je da ne krše obećanje i da ništa ne uzimaju sa trpeze za sutra. Oni prekršiše obećanje i sa trpeze uzeše hrane za sutra. Zbog toga su pretvoreni u majmune i svinje." Postoje i drugi rivajeti o ovom događaju, ali svi oni ukazuju da je trpeza spuštena sa neba Izraelćanima za vrijeme 'Isaa, sina Merjemina, kao odgovor Allaha, dželle šanuhu, na njegovu dovu. Kao što na to upućuje spomenuti ajet: "Ja ću vam je spustiti, reče Allah..."

Drugi mufesiri smatraju da trpeza nije spuštena, i za to navode sahih predanja od Mudžahida i El-Hasana. To mišljenje potkrepljuje i činjenica da kršćani uopće ne poznaju događaj vezan za trpezu i da se ona uopće ne spominje u njihovim knjigama. A da je ona spuštena, to bi svakako bilo preneseno i pomno zabilježeno u njihovoj knjizi, jer je nerazumljivo da se tako veliki događaj ne zabilježi. To bi sigurno bilo preneseno barem jednim putem (ahad predanjem), ako je izostalo mutevatir predanje (putem velikog broja prenosilaca). A Allah najbolje zna.

Međutim, većina uleme smatra da je ona spuštena i tome mišljenju daje prednost i čuveni mufesir Ibnu-Džerir, koji kaže: Zato što nas o njenom spuštanju obavještava Allah u Kur'anu: "Ja ću vam je spustiti" - reče Allah - "ali ću one među vama, koji i poslije ne budu vjerovali, kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." A Allahovo obećanje i Njegova prijetnja istina su i neminovnost. Ovo je mišljenje, a Allah najbolje zna, ispravno i na njega upućuju hadisi i predanja od selefa (prvih generacija muslimana) i ostalih.

- A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! " - on će reći: "Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš." /116/ - Ja sam im samo ono govorio što si im Ti naredio: "Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!" I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiš. /117/ - Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si. /118/

Ovi su ajeti, također, u kontekstu obraćanja Allaha, dželle šanuhu, Njegovom robu i poslaniku 'Isau, sinu Merjeminu, alejhi selam, kome će Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reći:"O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" Ovaj ajet, po Katadetu i drugim mufesirima, predstavlja prijetnju i ukor kršćanima naočigled svih ljudi na Kijametskom danu. Potvrdu za ovaj stav Katade nalazi u ajetu: "Ovo je dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti." (5:119) U tom se kontekstu prenosi i hadis od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kog prenosi Hafiz Ibn-'Asakir u biografiji 'Abdullaha - roba oslobođenog od 'Umera ibn 'Abdul-'Aziza - a bio je povjerljiv (sika), koji kaže: "Čuo sam Ebu-Burdeta kako prenosi 'Umeru ibn 'Abdul-'Azizu od svoga oca - Ebu Musaa el-Eš'arije - da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (191) 'Na Kijametskom danu bit će prozivani poslanici zajedno sa svojim narodima, prozvat će se i 'Isa, alejhi selam, pa će ga Allah, dželle šanuhu, podsjetiti na Svoje blagodati kojim ga je obdario, pa će to 'Isa sve priznati. Allah, dželle šanuhu, tada će mu reći: O 'Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, a zatim će reći: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! 'Isa, alejhi selam, poreći će da je od njih tako nešto tražio, tada će se dovesti kršćani i upitati o tome, pa će odgovoriti: Jeste, on je to od nas tražio. Na to će porasti kosa 'Isau, alejhi selam, pa će svaku dlaku njegove glave i tijela uzeti po jedan melek, pa će 'Isa, alejhi selam, zajedno sa njima pasti ničice pred Allaha, dželle šanuhu, i dovu mu činiti u vremenu koje po dužini odgovara 1000 godina, pa će se donijeti dokaz protiv njih i dokazati neosnovanost križa, nakon čega će biti odvedeni u vatru." Ovaj hadis je garib - aziz.

"Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo." Ovaj potpuni i ovako prikladan odgovor po nadahnuću je od Allaha, kao što to prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Hurejrea: Isau će biti izdiktiran odgovor, na to su ga uputile riječi Allaha: A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! Ebu-Hurejre kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Allah, dželle šanuhu, tada ga je nadahnuo da kaže: 'Čist si Ti od toga! Meni nije prilično govoriti ono što nemam pravo...'" (do kraja ajeta). Ovaj hadis sa sličnim tekstom prenosi i Es-Sevri od Tawusa.

"Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš", tj. ako sam ja to rekao, Ti to već znaš, Gospodaru moj, jer Tebi ništa nije skriveno. Ja to nisam rekao, niti uopće poželio, niti sam na to pomislio. Zato je odmah nakon toga rekao:"Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si im Ti naredio da im prenesem: "Ibadet činite Allahu, i mome i svome Gospodaru!" Ja ih nisam pozivao izuzev u ono što si mi Ti naredio da ih pozivam: "Ibadet činite Allahu, i mome i svome Gospodaru!" Ovo je to što sam im rekao.

"I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio." Ja sam bio svjedok njihovih djela dok sam među njima bio. "A kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš."

Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ibni-'Abbasa da je rekao: (192) Jedne prilike nam je Poslanik držao govor u kome je rekao: O ljudi, vi ćete biti proživljeni i stati pred Allaha bosi, goli i neobrezani:

"Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti." (21:104) Prvi čovjek koji će se na Kijametskom danu pokriti jeste Ibrahim, alejhi selam Tada će se pojedini ljudi iz mog ummeta odvesti na lijevu stranu. Ja ću na to reći: "To su moji ashabi!" Meni će se odgovoriti: "Ti ne znaš šta su oni radili nakon tvoje smrti." Ja ću tada reći kao što je rekao ('Isa) iskreni rob Allahov: "I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." Meni će se tada reći: "Ovi su neprestano radili suprotno onome što im je naređeno od momenta kada si ih napustio." Ovaj hadis prenosi i El-Buhari od Mugire ibn Nu'mana tumačeći ovaj ajet.

"Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." Ovaj ajet upućuje na to da je konačna presuda kod Allaha, dželle šanuhu, i na odricanje od kršćana koji su lagali na Allaha i Njegovog poslanika i Allahu pripisali druga, suprugu i dijete. Daleko je Allah iznad onoga što mu pripisuju. Ovaj ajet ima veliku vrijednost i dubok smisao. U hadisu se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proveo cijelu noć u namazu ponavljajući ovaj ajet.

Imam Ahmed prenosi od Ebi-Zerra, radijAllahu anhu, da je rekao: (193) Jedne je noći Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao sve do zore učeći ajet: "Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si", koji je izgovarao i na rukuu i na sedždi. Kada je osvanuo, ja sam ga upitao: "O Allahov Poslaniče, neprestano si učio ovaj ajet i na rukuu i na sedždi sve dok nije svanulo?" On odgovori: "Ja sam molio Gospodara svoga da mi dozvoli šefaat mom ummetu, pa mi je to odobrio i moj šefaat će stići, ako Allah da, sve one koji ne budu činili širk."

Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Abdullaha ibn 'Amra ibnil-'Asa: (194) "...da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio riječi 'Isaa: "Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." Zatim je podigao ruke i rekao: "Allahu dragi, ja Te molim za moj ummet", i zaplakao, pa je Allah rekao: "O Džibrile, idi do Muhammeda" - a tvoj Gospodar najbolje zna - "i pitaj ga zašto plače." Džibril je došao do njega i upitao ga, pa mu je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovorio, a Allah to već zna, pa mu je Allah rekao: "O Džibrile, idi do Muhammeda i reci mu: Mi ćemo ti udovoljiti ono što tražiš za svoj ummet i nećemo te ožalostiti."

- Allah će reći: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će dženetske bašče, kroz koje teku rijeke, pripasti; vječno i dovijeka u njima će ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!" /119/ - Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može! /120/

Allah, dželle šanuhu, odgovarajući Svome robu i poslaniku 'Isau, alejhi selam, i upućujući ga na odricanje od kršćana, nevjernika koji su lagali na Allaha i Njegova poslanika, i na to da jedino On daje konačnu presudu, kaže: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti." Ibn-'Abbas veli: To je dan u kome će muwehhidima (monoteistima) koristiti njihov tewhid."Njima će dženetske bašče, kroz koje teku rijeke, pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati." U njima će boraviti i iz njih neće izlaziti. "Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim." Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže: "A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga." (9:72) "To će veliki uspjeh biti!" To je najveći uspjeh, jer Allah kaže: "Za ovako nešto neka se trude trudbenici!" (37:61)

"I neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!" (83:26) "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!" Allah je tvorac i vlasnik svega i On svim stvarima raspolaže kako On hoće. Sve je, dakle, u Njegovom vlasništvu i pod Njegovom voljom i moći. Njemu niko nije sličan, niti ravan. On nema oca niti djeteta i supruge i nema drugog boga i gospodara osim Njega.

Ibn-Wehb prenosi da je 'Abdullah ibn 'Umer rekao: "Sura El-Maide posljednja je sura koja je objavljena."

[249] Opširno sam obradio ovo pitanje u svojoj knjizi: "Et - tevessul ila hakitati et tevessul"; "Dolazak do suštine posredovanja". Ukratko ga sažimam u sljedećem: Hvala Allahu, blagoslov i spas Allahovom Poslaniku i onome ko njega podržava. Ovo je problem u kojem su potonje generacije /Halef/ odstupile od stavova ranijih generacija /Selef/ i usmjerile se pravcima za koje je malo reći da nisu na tragu Dobrih prethodnika /Selefi - salih/ i da nemaju nikakavo vjerozakonsko utemeljenje osnovano na nečemu iz ^asnog Kur¢ana i Vjerodostojnog Hadisa. Takav je slučaj sa svime u čemu se oni razilaze sa Selefom. Halef se okrenuo slije|enju ličnih mišljenja, pretpostavki i stavova. Ako se prihvataju za Kur¢an, onda daju svoja tumačenja ajeta unoseći značenja koja su neprihvatljiva, pa tumače po svome naho|enju i odstranjuju ono što im se prohtije, a kada se žele pozvati na neki hadis, tada uzimaju one me|u kojima i najjači ima velike slabosti, a još više i apokrifne, izmišljene, ništavne i one koji nemaju nikakve osnove. Ja samo ne znam da li to oni svjesno čine ili iz neznanja.

"Ako znaš, to je onda nesreća, a ako ne znaš - nesreća je još veća." Kao da su oni i Selef na potpuno suprotnim stranama i neće se moći približiti osim ako to Allah bude htio, a Allahu to nije veliko i teško. Zatim kažem, tražeći pomoć od Uzvišenog Allaha: Et-Tevessul; Posredovanje je dvovrsno: 1. ono koje ima uporište u Vjerozakonu i 2. ono koje je zabranjeno. Ono koje ima uporište u Vjerozakonu /et - tevessul el - mešru/ jeste ono koje je propisao Uzvišeni Allah i dostavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i ono je trovrsno: 1. posredovanje putem bića Uzvišenog Allaha, putem Njegovih Uzvišenih Atributa i putem Njegovih Savršenih Imena, 2. posredovanje putem dobrih djela onoga koji traži posredovanje i

3. posredovanje putem dove vjernika jednih za druge. Nema razlike ako je od gore prema dole ili je obrnuto. Ono što je praktikovao Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, njegovi drugovi, i muslimani prvih i odabranih stoljeća, to praktikuju svi oni koji će slijediti njihov pravac do Sudnjeg dana. Zabranjeno je posredovanje /"et - tevessul el - memnu"/ to je ono koje nije propisao uzvišeni Allah, niti ga je dostavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a niti je poznato iz prakse ashaba, ako posredovanje putem ličnosti stvorenja, bilo da se Allah preklinje sa njima, bilo da se oni postave kao posrednici izme|u Allaha i Njegovih stvorenja poradi primanja dova ili uzimanja njih radi približavanja Allahu, a poradi ispunjenja potreba. I oni traže i mole Uzvišenog Allaha njihovom dobrotom, me|utim ove dobre preko čijih se duša traži posredovanje kod uzvišenog Allaha ,

On je uzeo Sebi i oni su kod Njega na velikom stepenu, ako Bog da, a ovaj svoj stepen oni su postigli samo preko svojih dobrih djela, pa bilo bi svrsishodnije za one koji traže posredovnje kada bi radili dobra kako su radili ti čije posredovanje traže i tada bi vidjeli da su njihova dobra djela najbolje sredstvo posredovanja i približavanja Uzvišenom Allahu. Me|utim, šejtan ih je skrenuo sa ispravnog i pravog puta pa misle da njihov Gospodar nije milostiv, blag i da ne oprašta osim preko upliva ovih koje oni smatraju posrednicima...! Dok na Uzvišenog Allaha ne može djelovati niko,

On je Onaj Koji uzima u zaštitu i od Koga niko ne može zaštišićen biti. On je Onaj Koji zna poglede koji kradomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što drugi kriju, tako da On nije u nekoj potrebi da Ga neko upoznaje i da Mu predstavlja Njegova stvorenja: "A kako ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obavješten." (67:14) Tako oni smatraju da vladari ne ispunjavaju potrebe ljudi bez nečijeg posredovanja kod njih, poredeći svoga Stvoritelja sa ovim vladarima, Bože sačuvaj. Navodeći umnogome ove neosnovane i neodržive dokaze, kažu:

"Kao što je potrebno onome koji se obraća vladarima da za njega posreduje neko kod njih ko uživa ugled i poštovanje kod vladara, tako isto i mi trebamo tražiti intervenciju kod Uzvišenog Allaha putem Njegovih miljenika me|u vjerovjesnicima, evlijama i dobrima, kako bi nam On ispunio naše potrebe." Ovako oni porede Svemoćnog Stvoritelja Koji zna ono što je na nebesima i na Zemlji Koji je obaviješten o svemu i Koji radi ono što želi sa jadnim i nemoćnim stvorenjem koje ne raspolaže ničim naspram Uzvišenog Allaha i koje ima atribute nesavršenstva koji su apsurdni za Uzvišenog Allaha da bi bio opisan njima; katkada rob može biti neznalica ili zulumćar, ili škrt ili imati potrebu za uzajamnim interesima s onima koji za njega intervenišu, kao i druge atribute nesavršenstva pored tih. [to se, pak, tiče Uzvišenog i Slavljenog Allaha,

On je čist od svih ovih ovozemaljskih i bezvrijednih svojstava, On, neka je Slavljen, ima Uzvišene Atribute i Savršena Imena; Pa nakon ove očito velike razlike izme|u stvorenog i Stvoritelja u pogledu njihovih svojstava - da li je dozvoljeno porediti stanje onoga koji traži posredovanje od Allaha i onoga koji traži posredovanje od robova, Bože sačuvaj! Uistinu, Uzvišeni Allah ne potrebuje nikakve posrednike i On je neovisan o svjetovima, sam samcat, bez sudruga. On je bliži Svome robu od vratne žile kucavice, a posredovanje može biti za nekoga ko je daleko, dok nas Uzvišeni Allah obavještava da je On blizu: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.

Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu." (2:186) Pa nema nikave potrebe za posredovanje kod Njega, izuzev dobrih djela koja nas približavaju Njemu i ovo je ono što je sukladno Allahovom htijenju kroz posredovanje koje je utemeljeno u Vjerozakonu, a koje je maločas spomenuto. Allah je Onaj Koji upućuje na ispravnost.